Nekadašnji ruski predsjednik i premijer, a danas zamjenik predsjednika Vijeća sigurnosti Ruske Federacije, Dmitrij Medvedev, kao predsjednik jeo je hamburger u američkoj zalogajnici s bivšim američkim predsjednikom Barackom Obamom, hvalio neovisne medije i davao ambiciozna obećanja o reformama za stvaranje otvorenije Rusije.
No, kako rat Kremlja protiv Ukrajine bjesni već više od tri mjeseca, ovaj 56-godišnjak se sada zaklinje da će neprijatelji Rusije “nestati”, upozorava i prijeti vojnim udarima na Zapad, teoretizira o ruskoj upotrebi nuklearnog oružja te mračno komentira da su “jahači apokalipse” već na putu.
Stoga je agencija AFP načinila svojevrstan pregled njegove transformacije, krenuvši od pitanja što se dogodilo s Medvedevom, ruskim predsjednikom od 2008. do 2012. i premijerom od 2012. do 2020. godine kojeg su, kako prenosi France24, obožavatelji nekoć smatrali velikom nadom Rusije koja će provesti bitne reforme u toj zemlji.
Njegov je put zapravo simboličan općenito za put Rusije u posljednja dva desetljeća, tokom kojeg je zemlja od potencijalno pouzdanog člana međunarodnog sistema prešla u trenutnu izolaciju, zatvorenost i radikalizam.
Nikada nije izašao iz sjene Vladimira Putina
“Dmitrij Medvedev, čini se, pokušava pokazati svoju relevantnost i lojalnost u sistemu koji je postao izrazito ‘jastrebovski’ i manje tolerantan prema nijansama sive”, kaže Ben Noble, izvanredni profesor ruske politike s University College u Londonu.
Kao predsjednik, Medvedev nikada nije izašao iz sjene Vladimira Putina, sugrađanina iz Sankt Peterburga, kojemu zapravo i duguje svoju političku karijeru.
Putin je 2008. godine morao promijeniti posao – postao je premijer kako ne bi prekršio ustavna pravila, a Medvedev je preuzeo predsjedništvo. Putin se vratio u Kremlj 2012. godine, kada se Medvedev povukao s predsjedničke pozicije.
Postao je premijer – što se Rusiji nazivalo “rokadom” Putina i Medvedeva – prije nego što je osam godina kasnije postao zamjenik predsjednika Vijeća za nacionalnu sigurnost.
No, predsjedništvo Medvedeva – za koje se sada čini da pripada nekoj drugoj epohi – sadržavalo je izrazite geste za koje se činilo da nagovještavaju promjene.
Zalagao se tako za “resetiranje” odnosa s Washingtonom, zbog čega je Obama posjetio Moskvu 2009. godine, a Medvedevu je iduće godine osnivač Applea Steve Jobs u Silicijskoj dolini svečano poklonio iPhone.
U aprilu 2011. pojavio se u studiju neovisnog televizijskog kanala Dožd (Kiša), dao intervju i proglasio ga “sjajnim mjestom” jer je njegov Kremlj nastojao pažljivo njegovati neovisne medije.
Zastrašujući komentari
Pokušao se ‘zaogrnuti’ plaštom reformističkog cara Aleksandra II. koji je ukinuo kmetstvo, rekavši da je trenutni ruski ekonomski model, ovisan o ugljikovodicima, u “slijepoj ulici”, dok se političke slobode “ne mogu odgoditi ni za jedan dan”.
Medvedev se hvalio svojim afinitetom prema zapadnoj kulturi, proglašavajući se obožavateljem američkog rock benda Linkin Park i iskoristivši priliku da upozna svoje muzičke heroje poput Bona Voxa iz rock grupe U2 i Deep Purplea.
Najneobičnije od svega, upravo je u njegovo vrijeme izostao ruski veto na rezoluciju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, kojom se odobrava vojna akcija u Libiji. Taj je potez izazvao rijetku javnu svađu između njega i Putina.
Medvedev je, za razliku od notornog internetskog skeptika Putina, uvijek prihvaćao tehnologiju i društvene mreže, poslavši svoj prvi tweet – veseli “Pozdrav svima!” – iz Silicijske doline 2010. godine.
Novi mediji su ga zabilježili i u viralnoj video snimci iz 2017. godine sada na višegodišnju kaznu zatvora osuđenog oporbenog izazivača Alekseja Navaljnog, u kojoj se tvrdi da je Medvedev pronevjerio više od milijardu dolara od države, što je pokrenulo antivladine proteste.
A danas je aplikacija za razmjenu poruka Telegram postao platforma za Medvedevljeve radikalne izjave.
“Često me pitaju zašto su moje objave na Telegramu tako grube. Odgovor je zato što ih mrzim. Oni su gadovi i degenerici”, napisao je u utorak.
‘Jahači apokalipse su već na putu, ostaje vjera u Boga’
“Oni nam žele smrt, Rusiji. I dok sam ja živ, učinit ću sve da nestanu”, dodao je, ne navodeći izričito na koga se “oni” odnosi.
Njegovi komentari šokirali su čak i one koji su se navikli na njegove oštre riječi.
“Ovo je uistinu nešto izvanredno. Medvedev… prijeti narodu Ukrajine istrebljenjem”, napisao je na Twitteru Carl Bildt, koji je bio švedski ministar vanjskih poslova tokom predsjednikovanja Medvedeva.
“Bolje bi bilo da se ponekad neko dokopa njegovog telefona”, komentirao je Tihon Dzjadko, glavni urednik TV Dožd, kanala koji je Medvedev ranije tako željno posjećivao, a koji je sada u Rusiji blokiran, zbog čega emitira iz inozemstva.
Daleko od toga da je Medvedev tada prvi put dizao tenzije na Telegramu, na profilu koji je otvorio tek 17. marta ove godine s izjavom kako Rusija ima “dovoljno moći da na svoje mjesto postavi sve drske neprijatelje naše zemlje”.
Dana 12. maja iznio je zastrašujuće upozorenje da naoružavanje Ukrajine od strane Zapada stvara posredni rat “s rizikom da će se pretvoriti u nuklearni rat punog razmjera”.
Zatim je 30. maja naveo da će, ako Ukrajina pokrene raketne napade na Rusiju sa sistemima iz SAD-a, Moskva uzvratiti udarima na “centre za donošenje odluka” na Zapadu.
Najpotresnija od svih njegovih izjava bila je u intervjuu za Al Jazeeru, kada je izjavio da su u sadašnjim okolnostima “jahači apokalipse već na putu i da nam sada ostaje još jedino vjera u Boga”.
‘Kremlj je rijeka u kojoj možeš plivati dvaput’
U svakom slučaju, promjena njegovog tona dovodi ga u sklad s ruskim političarima koji usvajaju ‘ultra jastrebovsku’ retoriku, kao što su predsjednik parlamenta Vjačeslav Volodin ili sekretar ruskog Vijeća sigurnosti Nikolaj Patrušev.
Njih obojica su se spominjala kao mogući Putinovi nasljednici dok kruže glasine o predsjednikovom zdravlju. No, pitanje je može li Medvedev doći u iskušenje se vrati u Kremlj.
“Nikad ne reci nikad, pogotovo zbog toga što sam jednom plivao u toj rijeci, a ovo je rijeka u kojoj možete plivati dvaput”, rekao je za AFP u intervjuu u novembru 2012. godine.
Noble, inače i koautor nedavne knjige o Navaljnom, kaže da su u tom smislu šanse za Medvedeva smanjene jer mu nedostaje podrška baze, uključujući i onu unutar sigurnosnih službi.
“Može li njegova nedavna radikalna retorika biti pokušaj da se to promijeni? To jest jedna od mogućnosti”, zaključuje Noble.
