Nekadašnji privredni giganti Polietilenka, Bihaćka industrija rashladnih aparata - BIRA, Kombiteks, Energoinvest, ŠIPAD, Žitoprerada i Krajinametal uništeni su u posljeratnoj privatizaciji, a zajedno s njima i san hiljada građana o tome da će ponovo odlaziti na posao, raditi i primati plaće. Ostali su samo dotrajali i ruševni objekti, koji svjedoče o vremenu u kojem se radilo, imalo i dobro živjelo.
Da je san opet moguć nadu ulijeva priča o pomalo zaboravljenoj vrsti industrije, koja je u ovom dijelu Bosne i Hercegovine jednom već bila pokrenuta. Tokom rata grupa entuzijasta, inženjera i inovatora iz Bihaća, predvođena idejom Irfana Ljubijankića, u pogonima Krajinametala pokrenula je namjensku vojnu industriju, koja je spasila Bihaćki okrug.
Uspješni menadžer iz Bihaća Meho Rekić, koji je vratio nekadašnji sjaj Tehničko-remontnom zavodu Hadžići, došao je na ideju da to isto učini s namjenskom proizvodnjom u Krajini. Priča je stara, a ideja nova. Resursi i kapaciteti postoje, potrebno je samo malo dobre volje državnih vlasti da priča ugleda svjetlo dana i unese nadu već pomalo duhom klonulom lokalnom stanovništvu, koje jedini spas vidi u zemljama Evropske unije.
-Kada sam počeo raditi u industriji i baviti se tim poslom, razmišljao sam: zašto u Krajini nema namjenske industrije, a koncentrirana je od Goražda do Bugojna? Radi se o vrlo profitabilnoj vrsti industrije, koja zapošljava puno ljudi. S obzirom da smo u Tehničko-remontnom zavodu izradili domaći ručni bacač raketa, kojeg smo nazvali RPG 7 MX2 i krenuli u serijsku proizvodnju, tako da je taj projekat uspješno realiziran i još uvijek traje. Kako je ručni bacač raketa bez granata neupotrebljiv, a one se ne proizvode u Bosni i Hercegovini, rodila se ideja da krenemo u proizvodnju granata za ručni bacač. Međutim, s obzirom da Tehničko-remontni zavod Hadžići nema prostora i mogućnosti da krene u tu proizvodnju, rodila se ideja da to uradimo u Krajini-, priča Rekić za Aljazeeru Balkans
Za pokretanje namjenske industrije Rekić ima dva rješenja. Jedno je da država krene u taj proces i uspostavi proizvodnju, a druga je da se uspostavi javno-privatno partnerstvo domaćih privrednika ili stranih investitora. A kombinacija obje ove metode, prema Rekićevom mišljenju, najbolje je rješenje.
-Država treba odobriti projekat i omogućiti korištenje kapaciteta nekadašnje kasarne i fabrike Krajinemetal. A sredstva. ako ne mogu dati, mi ćemo. u kombinaciji s ovom varijantom, krenuti u ponudu ka domaćim i stranim privrednicima, koji će unijeti svoj kapital, a zauzvrat dobivati polovinu ostvarenih prihoda. Želja mi je da nastavim tamo gdje je dr. Irfan Ljubijankić stao, a to je upravo ova namjenska industrija i dijelimična revitalizacija privrede u Krajini i šire, jer namjenska industrija je takva vrsta privrede uz koju se automatski vežu i ostale privredne grane- pojašnjava Rekić.
