Arnel Šehić iz mostarskog naselja Bafo jedna je od žrtava tromog sistema i loše administracije, koja ga, sa petogodišnjim sinom i bolesnom sestrom, nakon što je u ratu ostao bez oba roditelja, sada bešćutno ostavlja bez krova nad glavom.
Sa četiri godine je ostao bez oba roditelja, a od 18. godine živi u mostarskom naselju Bafo u stanu jedne montažne kuće koji je dobio na korištenje od Grada Mostara i naporno radi da bi platio sve račune i živio život dostojan čovjeka. Ali novi životni "šamar" dobio je saznanjem da će završiti na ulici, jer će se zgrada u kojoj živi uskoro rušiti, a novi stan neće dobiti.
Tvrdi da je prije pet godina, kad je Gradska uprava donijela odluku da će te objekte rušiti i praviti zgrade u kojim će im osigurati nove domove, kao i svi ostali, podnio zahtjev za novi stan i da mu je tada rečeno, kako je on kao dijete bez oba roditelja na spisku za novi stan među prvima. Ali, sad kad su zgrade napravljene i kad treba u njih preseljavati i montažnu u kojoj živi rušiti, njemu je kao grom iz vedra neba stigla informacija da nije na spisku za dodjelu stanova.
"Išao sam u Gradsku upravu provjeriti o čemu se radi, a tamo sam blago rečeno doživio šok. Rečeno mi je prvo da nisam prošao na komisiji za dodjelu stanova, a onda da moj zahtjev za stan i ne postoji, da nisam ni predao, što nije tačno i svi to u naselju znaju ", priča Arnel za Klix.ba.
Iako mu je otac bio pripadnik Armije RBiH i sestra teško oboljela nakon traume kad joj je pred očima granata usmrtila majku, kako kaže nikad od države ništa nije dobio osim lažnih obećanja, a ovo što mu se sada događa ni u najgorim snovima nije mogao sanjati.
"Jedina osoba koja nam je pomagala je naša tetka, a obećanja koja sam dobijao za posao ostala su samo na obećanjima, tako da radim kao konobar i nastojim živjeti normalno, ali sistem mi ne da ni to, jer sad ostajem i bez krova nad glavom", kaže Arnel ogorčen na kompletno stanje.
Priznaje nam kako bi nakon svih životnih muka koje su ga snašle najradije napustio ovu zemlju, za koju mu je, kako ističe, pola familije dalo svoje živote. Ali, ne može ni to jer ima bolesnu sestru, te petogodišnjeg sina koji mu je životna inspiracija ne može odvesti, jer skrbništvo dijeli sa njegovom majkom.
"Da sam terorista, a ne dijete koje je u ratu ostalo bez oba roditelja, država i čitav sistem se ovako ne bi prema meni ponašali, da postoji imalo ljudskosti. Stvarno sam doveden na izmak svih snaga u borbi gdje mi oni koji trebaju pomoći neumorno podapinju", zaključio je očajan Mostarac.
Ovu priču je odlučio podijeliti sa javnosti putem portala Klix.ba na nagovor prijatelja, jer ovo nije njegova sramota, nego sramota kompletnog sistema države u kojoj živi i nada se da će doprijeti do relevantnih ljudi koji mogu nešto promjeniti za opće dobro.
Zbog lošeg odnosa i nerazumijevanja običnog čovjeka je snagu za životnu borbu u naselju Bafo izgubilo još nekoliko porodica koje će završiti na ulici kad se montažno naselje bude rušilo. Kako smo doznali u razgovoru s mještanima ima nekoliko njih koji stanove nisu dobili iako su zahtjeve predali regularno, kao i svi.
Tvrde kako su njihovu sudbinu zapečatili korupcija i mito, te da će umjesto njih stanove u novim zgradama dobiti osobe koje nisu ni bile u tim naseljima i prema njihovim tvrdnjama su prava stekli metodama koje bi pravni sistem trebao istražiti.
"Strašno je šta se ovdje radi od ljudi", rekla je za Klix.ba mještanka zabrinuta za one koji će završiti na ulici.
Kaže nam kako strahuje da će biti "mrtvih glava" i da je jedan obespravljeni stanar najavio, kako će sa rušenjem zgrade i on ići pod zemlju jer nema gdje ni za što više živjeti.
Nama preostaje nadati se, da će ova priča puna krikova očaja obeshrabrenih ljudi u Mostaru doprijeti do što više relevantnih osoba koje mogu djelovati na najbolji način, kako bi se izbjegao crni scenarij sa kobnim posljedicama. U protivnom svaka reakcija bi bila apsolutni poraz kompletnog čovječanstva.
