Postoji jedan poznati misaoni eksperiment koji se naziva „problem vagona“. U njemu vagon nezaustavljivo juri prema grupi ljudi koji se nalaze na tračnicama i koji se ne mogu skloniti sa njegove putanje. Vi se, kao slučajni posmatrač, nalazite pokraj ručice skretnice kojom vagon možete skrenuti na druge tračnice na kojima se nalazi jedna osoba i odabrati da usmrtite tu osobu umjesto njih pet koliko bi ih stradalo ukoliko odaberete da stojite mirno i ništa ne poduzmete. Da li ćete povući ručicu?Istraživanja pokazuju kako bi velika većina ljudi povukla ručicu u želji da smanje broj žrtava.
Naravno, ova situacija je teoretska i previše ekstremna, tako da su male šanse da će se iko od nas ikad naći u sličnoj poziciji u kakvoj je taj posmatrač pokraj skretnice. Ali, život i bavljenje politikom ponekad donose dileme koje se mogu porediti sa ovom i u kojoj ste u poziciji da je jedino o čemu morate voditi računa to da svojim djelovanjem (ili propuštanjem da djelujete) uzrokujete što manju štetu. U takvoj su situaciji nedavno i bile stranke okupljene u BH Blok nakon lokalnih izbora u Mostaru. Dilema je bila da li djelovati i podržati kandidata SDA ili stajati mirno i dopustiti izbor kandidata HDZ. Ostavimo sad po strani (vjerovatno tačne) špekulacije kako su SDA i HDZ imaju zakulisni dogovor o prepuštanju Mostara Draganu Čoviću u zamjenu za ustupke kad su u pitanju sredine koje su prioritet za SDA poput Travnika ili institucije i ustanove poput Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu – pitanje pred BH Blokom je bilo da li su na visini zadatka kojeg su im dali njihovi birači ili nisu.
U situaciji gdje se izbor sveo na dilemu SDA ili HDZ, BH Blok je u lutanju bespućima političkih interesa sasvim zaboravio pred sebe postaviti pitanje šta bi u tako postavljenom izboru odabrali njihovi birači. Da li bi njihov prosječan glasač pristao da njihova inertnost, neodlučnost i dezorijentiranost dovedu do nastavka HDZ-ovog gospodarenja gradom ili bi htio promjene po svaku cijenu, čak i ako to znači izbor kandidata SDA uz sve opravdane teške zamjerke na rad i politiku ove stranke koje i sam imam?Utilitarističko učenje nam nalaže da TREBAMO djelovati i „povući ručicu“, te da takvo nešto čak nije samo dopušteno nego i moralno obvezujuće. Prema takvim tumačenjima, sama prisutnost u situaciji u kojoj možete promijeniti tok zbivanja prema koliko-toliko boljem ishodu vas obavezuje da u njoj učestvujete. Suzdržanost, lutanje u traženju nemogućih alternativa, kao ni odgađanje neminovnog ishoda nisu rješenja. Uzalud vam podrška međunarodne zajednice, uzalud vam zasluge za održavanje izbora, uzalud sve ako niste u situaciji nametnuti svoje rješenje, a BH Blok to nije mogao ni u jednom trenutku.
U međuvremenu, dok je BH Blok čekao da im se zvijezde nekako poklope pa osamnaest vijećnika ničim izazvani podrže Irmu Baraliju, SDA ih je kroz medijsku i terensku ofanzivu natjerao u međusobna neslaganja što je bilo nešto što se od početka moglo očekivati. BH Blok od svog nastanka nije čvrsta i jasno definisana platforma nego privid neke osnove za dalje širenje čemu SDP i Naša stranka nikad nisu ozbiljno pristupile. Uprkos najavama drugačijeg, to je ostao zatvoreni klub za zaštitu interesa ove dvije stranke i već je na lokalnim izborima u Tuzli i Gračanici gdje je NS istakla protivkandidate SDP-ovim načelnicima bilo jasno kako BH Blok ne čeka blistava budućnost.
U Mostaru se definitivno potvrdilo kako taj blok ne krasi monolitnost i krivicu za to ne treba tražiti u Mostaru nego u rukovodstvima tih stranaka koje očito ne mogu ni jedna s drugom kad im nije u pitanju lako dohvativ interes kao u Sarajevu. Da je drugačije, BH Blok bi zajednički nastupio i u Srednjoj Bosni, Krajini, spomenutoj Tuzli i Gračanici i tu se još jednom vidi kratak dah koalicija sklopljenih iz kratkoročnih interesa.Za ozbiljne promjene u Bosni i Hercegovini potrebna je politika koja će vidjeti dalje od sarajevske kotline, zasnovana na iskrenoj volji i želji da se stvari pokrenu naprijed, ali ne samo u Republici Sarajevo nego i u Republici Krajini, Republici Mostaru, Republici Tuzli i drugim većim i manjim centrima-republikama koje mogu ponijeti promjenu. Šira koalicija, sa širim vidicima, na širem teritoriju.
Licemjerno je bilo uoči lokalnih izbora govoriti kako Sarajevo treba biti primjer promjena – zašto nije bilo moguće da se te promjene dešavaju i u drugim sredinama uporedo sa Sarajevom i zašto bi se drugdje čekalo makar još jedan izborni ciklus i to sa neizvjesnim ishodom?Odlučna, otvorena i dobro iskomunicirana saradnja su ključ za uspjeh, koliko god to nekad donosilo odricanja od svojih interesa i principa. Zbog toga sam prije prvog kruga glasanja otvoreno poručio strankama BH Bloka i SDA u Mostaru kako dijele više zajedničkih vrijednosti nego što imaju međusobnih razlika. Više vrijednosti u BiH generalno dijelimo svi sa svakima i te vrijednosti moraju biti važnije od razlika na kojima insistiramo. Kad je u pitanju Mostar, koliki god prijezir imali prema SDA i koliko god ja sa gađenjem posmatrao ono u šta se ta stranka pretvorila, u poređenju sa HDZ-ovom tolerancijom na ustaštvo i njegovanjem tekovina Udruženog zločinačkog poduhvata Herceg-Bosne ne bih imao dilemu.
Ne vjerujem ni da bi je imali i glasači BH Bloka u Mostaru i na SDP-u i Našoj stranci je da im objasne kako je nastavak vladavine HDZ-a ono što su željeli kad su 15. novembra izišli na izbore. Ne stoji ni moguće opravdanje kako određeni vijećnik, vijećnica ili vijećnici žele ostati suzdržani jer oni u Gradskom vijeću provode politike stranaka i tamo nisu izabrani kao slobodni strijelci.
Suzdržanost je djelovanje, baš kao što nas primjer „odbjeglog vagona“ uči. BH Blok je na skretnici i isključivo je na njima hoće li povući ručicu ili neće.
