“Sada u Srbiju može da se uđe bez ikakvih ograničenja. Ali ostaje pitanje da li moram u karantin kada se vratim u Njemačku”, kaže Krdžić za DW.
Telefonsko raspitivanje kod institucija nije donijelo ništa. Neki kažu da nisu nadležni, drugi upućuju na linkove koji nisu od pomoći, kaže ovaj čovjek. “Ne smijem da vjerujem špekulacijama, moram da budem siguran. Jer, ako stvarno moram u karantin, što ne mogu zbog posla, onda neću ni ići u Srbiju.”
“Paušalne” odluke su protivzakonite
Kod provođenja Zakona o zaštiti od zaraza su u Njemačkoj nadležne isključivo pokrajine. Sredinom maja one su redom ukinule obavezu karantina za one koji doputuju iz neke druge zemlje EU, ili Švajcarske, Lihtenštajna, Islanda, Norveške i Velike Britanije. Pri tome je nebitno koje državljanstvo ima došljak.
Oni koji dolaze iz ovih zemalja morali bi ipak u karantin jedino ako broj novih registrovanih zaraza u nekoj od tih zemalja pređe 50 slučajeva na sto hiljada stanovnika u poslednjih nedjelju dana. Dolasci zbog turizma, nabavke ili točenja goriva i dalje su potpuno zabranjeni.
Ta odluka pokrajina došla je nakon što je više upravnih sudova odlučilo da je “paušalno” slanje ljudi u karantin protivzakonito. Sudovi smatraju da nadležni moraju da opravdaju karantin lošom epidemiološkom situacijom u zemlji odakle putnik dolazi.
Ali, da li je dovoljno povući grubu crtu između zemalja EU i Šengena na jednoj strani, i svih drugih zemalja – takozvanih “trećih država”? Posebno jer je u većini “trećih država”, poput BiH i Srbije, broj registrovanih zaraza na 100.000 stanovnika cijelo vrijeme znatno manji nego recimo u Švedskoj, Španiji ili Velikoj Britaniji.
“U slučaju dolaska iz treće države obaveza karantina može otpasti ukoliko Institut ‘Robert Koh’ za tu treću državu ustanovi nizak intenzitet zaraze” – tako recimo glasi pravilo u gradu-pokrajini Hamburgu. I druge pokrajine, poput Sjeverne Rajne-Vestfalije i Bavarske, vezuju odluku za procjenu državnog Instituta “Robert Koh” (RKI).
Jedina nevolja je što takva procjena – ne postoji.
Na upit DW-a, RKI upućuje na svoj sajt gdje je dat pregled epidemiološke situacije u državama EU, Šengena i Velikoj Britaniji na osnovu brojki Evropskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC). Ali šta je sa svim ostalim zemljama svijeta?
Smjernice su još uvijek u izradi, kažu u RKI. “Institut još nije odredio zemlje kod kojih se sa epidemiološkog stanovišta može odreći zaštitnih mjera nakon ulaska ili povratka u zemlju”, piše u odgovoru portparola.
Ko je sada nadležan?
Na djelu je konfuzija: pokrajine upućuju na RKI, a RKI ne vodi odgovarajuću statistiku. U Ministarstvu za rad, zdravlje i socijalna pitanja Sjeverne Rajne-Vestfalije kažu da je neophodno da RKI “izričito ustanovi” da za one koji dolaze iz neke zemlje nema potrebe za samoizolacijom.
“Ukoliko nema takve izričite potvrde – kako je očigledno ovdje slučaj – onda se ostaje pri načelnoj obavezi (samoizolacije). Nakon odgovarajućeg negativnog testa, ona može otpasti”, piše u odgovoru na upit DW.
U Hamburgu to pak rade drukčije. U odgovoru za DW tamošnja Služba za zdravlje piše da Zavod za javno zdravlje, čak i bez mišljenja RKI, konsultuje podatke ECDC. Ako postoje “pouzdani podaci” koji pokazuju da opasnost od zaraze u nekoj zemlji “djeluje nisko”, onda osobe koje dolaze iz te zemlje ne moraju u karantin.
U pojedinim pokrajinama su od karantina sigurno izuzeti ljudi koji se bave određenim zanimanjima, kao što su medicinski radnici, nadničari u poljoprivredi ili vozači kamiona koji su neophodni za prekogranično snabdijevanje.
U Sjevernoj Rajni-Vestfaliji su karantina oslobođeni i svi koji dolaze u Njemačku poslom ili zbog obrazovanja na najviše pet dana ili se vraćaju u Njemačku poslije tako kratkog boravka u inostranstvu.
Ako RKI ubrzo ne objavi preporuku za ostale, inženjer poljoprivrede Aleksandar Krdžić ostaće u Frajburgu, ali pomalo ogorčen. “Izgleda kao da su ‘treće države’ nekakva druga klasa. To nije lijep osećaj.”
