“Moja djeca su ispod ruševina 36 dana”

.
Grad Borodjanka 75 kilometara udaljen od Kijeva nakon višetjedne okupacije ruskih snaga uglavnom je u ruševinama. Tu je nekad živjelo oko 12 tisuća ljudi, a sada oni koji su ostali pretražuju ruševine zgrada uništenih tijekom borbi između ruskih i ukrajinskih snaga u potrazi za svojim bližnjima, ne gubeći nadu da će ih pronaći, žive ili barem njihova tijela.

Moja djeca su ispod ruševina 36 dana. Moja kći i zet poginuli su, više nisu ovdje. Moji unuci sada su siročad, rekla je novinarima Marija Vasilenko, stanovnica Borodjanke.

– Rusi su pucali. Neki ljudi su htjeli doći i pomoći, ali su ih ubili. Pod mrtve ljude stavljali su eksploziv. Zato su moja djeca pod ruševinama. Nije bilo dopušteno uklanjati tijela, dodala je u potresnom svjedočenju, prenosi HRT.

Bez struje i plina

Ruske snage tjednima su bile u gradu dok su pokušavale opkoliti glavni ukrajinski grad Kijev. Iz Borodjanke su se povukli posljednjih dana ožujka nakon žestokih borbi. U gradu nema struje ni plina, u jednoj zgradi u kojoj je nekad živjelo stotinjak ljudi ostalo ih je samo nekoliko.

– Ne vjerujem svojim očima, ne vjerujem da je ovo moguće. Za mene je to kao neka igra, potraga, nešto nadrealno. Prije svega, zato što ne postoji ni jedan razlog zašto bi netko to učinio. Mogla bih razumjeti da se dogodila prirodna katastrofa, ali nije, ovo uopće nije prirodno, kaže stanovnica Borodjanke Natalija Šulhač.

 

Moja djeca su ispod ruševina 36 dana. Moja kći i zet poginuli su, više nisu ovdje. Moji unuci sada su siročad, rekla je novinarima Marija Vasilenko, stanovnica Borodjanke.

– Rusi su pucali. Neki ljudi su htjeli doći i pomoći, ali su ih ubili. Pod mrtve ljude stavljali su eksploziv. Zato su moja djeca pod ruševinama. Nije bilo dopušteno uklanjati tijela, dodala je u potresnom svjedočenju, prenosi HRT.

Bez struje i plina

Ruske snage tjednima su bile u gradu dok su pokušavale opkoliti glavni ukrajinski grad Kijev. Iz Borodjanke su se povukli posljednjih dana ožujka nakon žestokih borbi. U gradu nema struje ni plina, u jednoj zgradi u kojoj je nekad živjelo stotinjak ljudi ostalo ih je samo nekoliko.

– Ne vjerujem svojim očima, ne vjerujem da je ovo moguće. Za mene je to kao neka igra, potraga, nešto nadrealno. Prije svega, zato što ne postoji ni jedan razlog zašto bi netko to učinio. Mogla bih razumjeti da se dogodila prirodna katastrofa, ali nije, ovo uopće nije prirodno, kaže stanovnica Borodjanke Natalija Šulhač.