U Uroševcu je teško biti Srbin, a u crkvi posvećenoj caru Urošu liturgiju uglavnom sluša samo porodica jednog sveštenika.
Još prije dvije godine objavljena je vijest da je otac Trajko jedini Srbin koji s porodicom živi u Uroševcu. Hram u kojem služi poseban je po mnogo čemu, najprije jer su crkva i džamija u istom dvorištu, a imam i sveštenik prijatelji. Nažalost, i po tome da je gotovo uvijek prazan i da bogosluženjima prisustvuju samo sveštenik i njegova porodica.
Riječ je o hramu koji se nalazi u centru grada, a koji je posvećen caru Urošu, ličnosti koja je veoma važna za srpski narod i SPC. Građena je od 1928. do 1933. godine, a 11. septembra hram je osvještan i tada je i crkveni Sabor, prenosi Humanitarna organizacija Kosovsko Pomoravlje.U gradu gdje rijetko možete da čujete srpski, pravoslavcima nije lako živjeti. Ipak, jedan od rijetkih prijatelja oca Trajka koje je stekao za 6 godina u Uroševcu je imam uroševačke džamije.
Stekao sam dosta ljudi, prijatelja s kojima mogu da popijem kafu, to su svakako Albanci i da istaknem činjenicu da sam upoznao imama ili hodžu koji služi u džamiji koji je pored nas. To je čovjek koji mi se mnogo našao otkako sam došao, u oktobru, on je došao u novembru. Od tog dana ja sam u njemu pronašao prijatelja, tvrdio je Trajko.
Crkva dijeli imanje sa džamijom, to je jedinstveni primjer u svijetu. Vjerovatno to i daje za pravo da međuvjerski odnos bude na takvom nivou da Muslimani mogu doći kada je Sabor, praznik Božić ili Vaskrs, a Srbi kod njih idu za vrijeme Ramazana, Bajrama. Imaju lijep i korektan odnos.
Iako je njegov život težak, jer su djeca do najbliže škole gdje se uči srpski jezik putovala 20 kilometara otac Trajko je ipak slao poruke nade I optimizma.v
Ne možemo da kažemo da nam je lako, ali Gospod to zna i on nas vodi. Daje nam samo ono što možemo da prihvatimo. S ovog svetog mjesta želimo da pošaljemo poruku da su ljudi ovdje dobrodošli i da možemo da uspemo ako smo zajedno - poručuje otac Trajko.
