Izgradnja ovih logora sa visokom zaštitom, od kojih neki mogu prihvatiti desetine hiljada ljudi, signalizira radikalan pomak od prethodne upotrebe javnih ustanova, poput škola i penzionerskih domova, do ogromne i stalne infrastrukture za masovno pritvaranje.
U najopsežnijoj istrazi kineskog sistema logora korištenjem javno dostupnih satelitskih snimaka, skupa sa desetak intervjua s bivšim zatočenicima, BuzzFeed News identificirao je više od 260 centara izgrađenih od 2017. godine. Postoji barem jedan u gotovo svakoj oblasti na krajnjem zapadu regije Xinjiang. Za to vrijeme, pokazuje istraga, Kina je uspostavila rašireni sistem za zadržavanje i zatvaranje stotina hiljada ujgurskih, kazahstanskih i drugih muslimanskih manjina u ono što predstavlja najveće zatvaranje etničkih i vjerskih manjina od Drugog svjetskog rata.
Ovi objekti, uključujući nekoliko izgrađenih ili značajno proširenih u posljednjih godinu dana, dio su vladine kampanje za masovno zatvaranje više od milion ljudi, koja je započela krajem 2016. godine. Te godine Chen Quanguo, najviši zvaničnik u regiji i šef Komunističke partije kojeg su SAD nedavno sankcionirale zbog kršenja ljudskih prava, također je stavio muslimanske manjine, više od polovine stanovništva od oko 25 miliona, pod stalni nadzor preko kamera za prepoznavanje lica, praćenja mobitela i kontrolnih punktova. Također su izloženi mnogim drugim zlostavljanjima, u rasponu od sterilizacije do prisilnog rada.
Da bi u kratkom roku pritvorila hiljade ljudi, vlada je promijenila namjenu starih škola i drugih objekata. Zatim, kako je broj zatvorenika rastao, vlada je 2018. godine započela izgradnju novih objekata sa daleko većim mjerama sigurnosti i trajnim arhitektonskim karakteristikama, poput teških betonskih zidova i stražarskih kula. Za gradnju zatvora je često potrebno nekoliko godina, ali za gradnju nekih od novih kineskih zatvora je, sudeći prema satelitskim snimcima, trebalo samo nekoliko mjeseci. Vlada je također dodala još tvornica unutar logora i zatvorskih kompleksa za to vrijeme, sugerirajući prakticiranje prisilnog rada u regiji.
- Ljudi žive u užasu na ovim mjestima - rekla je 49-godišnja Zhenishan Berdibek, koja je veći dio 2018. godine bila zatvorena u logoru u regiji Tacheng.
- Neki mlađi ljudi nisu bili tako tolerantni kao mi, plakali su i vrištali – dodala je.
Ali Berdibek, koja je liječena od karcinoma, nije mogla sačuvati snagu. Dok je gledala kako se mlađe žene odvlače u samicu, izgubila je nadu.
- Htjela sam umrijeti u kampu – kazala je.
BuzzFeed News identificirao je 268 novoizgrađenih centara unakrsnim referenciranjem nepokrivenih područja na Baidu Mapsu, alatu sličnom Google Mapsu koji se koristi u Kini, sa slikama vanjskih pružatelja satelitskih podataka. Ti su prostori često sadržavali više centara za zatvaranje ljudi.
Devedeset i dva od tih centara su drugi izvori, poput vladinih dokumenata ili akademskih istraživanja, identificirali ili potvrdili kao pritvorske jedinice, dok su 19 centara otkrili novinari. Još 176 centara otkriveno je satelitskim snimcima. Fotografije često pokazuju debele zidove i ograde od bodljikave žice. Mnogi su objekti oktuženi zivodima, ali objekti koje je BuzzFeed News identificirao su sa mnogo većim sigurnosnim mjerama. Na 121 objektu se vide zaštitne kule.
Kao odgovor na detaljne upite, kao i na listu GPS koordinata otkrivenih objekata, iz kineskog konzulata u New Yorku saopćili su da "pitanje koje se tiče Xinjianga ni na koji način nije u vezi s ljudskim pravima, religijom ili etničkom pripadnošću već o borbi protiv nasilnog terorizma i separatizma", dodajući da je "neosnovana laž" da je u regionu zatvoreno milion Ujgura.
- Xinjiang je osnovao centre za stručno obrazovanje i obuku s ciljem iskorjenjivanja ekstremnih ideja, poboljšanja svijesti o vladavini zakona kroz obrazovanje, poboljšanja stručnih vještina i stvaranja mogućnosti za zapošljavanje, tako da se oni koji su pod utjecajem ekstremnih i nasilnih ideja mogu vratiti u društvo što je prije moguće – dodaje se u odgovoru konzulata, u kojem ističu da su u tim centrima zaštićena ljudska prava, te da osobe koje se nalaze u njima imaju slobodu kretanja.
Ali su također svoj program uporedili sa "prinudnim programima za teroriste" koji, tvrde, postoje u drugim zemljama poput SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva.
Novi objekti raštrkani su po svim naseljenim predjelima regije, a nekoliko je dovoljno velikih da primi najmanje 10.000 zatvorenika.
Za razliku od ranih lokacija, novi centri izgledaju trajnije i slični su zatvorima u drugim dijelovima Kine. Najviše utvrđeni centri imaju sužen prostor između objekata, betonske zidove, teške zidane konstrukcije i duge mreže hodnika sa ćelijama sa svake strane. BuzzFeed News mogao je vidjeti kako su prostorije postavljene u nekim objektima visoke sigurnosti posmatrajući stare satelitske fotografije snimljene tokom izgradnje, uključujući fotografije zgrada bez krova.
Sa najmanje nekoliko desetaka hiljada zatočenika u vladinim zgradama koje su ponovo pretvorene u kampove do kraja 2017. godine, vlada je započela izgradnju novih objekata na proljeće 2018. godine. Nekoliko je dovršeno do oktobra 2018., a dodatni objekti izgrađeni su do 2019., a izgradnja još nekoliko njih je u toku. Vlada je saopćila da su njihovi kampovi zapravo škole i centri za stručno osposobljavanje u kojima se zatočenici "deradikaliziraju". Vlada tvrdi da se zapravo bore protiv ekstremizma u regiji. Ali većina koji završe u tim objektima, piše BuzzFeed News, nisu ekstremisti.
Korištenje WhatsAppa, koji je u Kini zabranjen, održavanje veza sa porodicom u inostranstvu, prakticiranje religije i posjećivanje stranih internet stranica su "prekršaji" zbog kojih su muslimani zatvarani u logore, što dokazuju ranije objavljivani dokumenti i svjedočenja bivših zatočenika. Budući da vlada logore ne tretira kao dio pravosudnog sistema i nijedno od navedenih aktivnosti nije krivično djela prema kineskom zakonu, niti jedan pritvorenik nije službeno uhapšen ili optužen za zločin, a kamoli da mu je suđeno.
Centri koje je BuzzFeed News identificirao vjerovatno uključuju logore u kojima se nalaze osobe koje nisu osumnjičene za bilo koji zločin, kao i zatvore. Obje vrste objekata imaju sigurnosne karakteristike koje jako nalikuju jedna drugoj. Zatvorska populacija Xinjianga masovno je porasla tokom vladine kampanje: 2017. godine regija je imala 21 posto svih hapšenja u Kini, uprkos tome što je činila manje od dva posto ukupnog broja stanovnika, što je osmostruko povećanje u odnosu na godinu ranije, navodi se u analizi New York Timesa. Budući da sudovi pod kontrolom Komunističke partije u Kini imaju više od 99 posto osuda, velika većina tih hapšenja vjerovatno je rezultirala osuđujućim presudama.
Ljudi zatvoreni u kampovima rekli su za BuzzFeed News da su podvrgnuti mučenju, izgladnjivanju, zatvaranju u pretrpane prostore, u samnice, prisilnoj kontroli rađanja i nizu drugih zlostavljanja. Rekli su da su provedeni kroz programe ispiranja mozga, izloženi Komunističke partije, te da su primoravani da govore samo na kineskom jeziku. Neki bivši zatočenici rekli su da su bili prisiljeni na rad u tvornicama bez plaćanja.
Vlada ograničava kretanja nezavisnih novinara i istraživača u regionu i žestoko cenzurira internet i domaće medije. Muslimanske manjine mogu biti kažnjene zbog objava na društvenim medijima. Ali satelitske snimke koji se prikupljaju od nezavisnih provajdera ostaju van okvira vladine cenzure.
Ponekad iscure i druge vrste dokaza. U septembru se pojavio video snimak kojeg su napravile bespilotne letjelice na kojima se vidi na stotine muškaraca sa povezima preko očiju, obrijanih glava i zavezanih ruku iza leđa, noseći prsluke na kojima je pisalo "pritvorni centar Kashgar".
Nathan Ruser, istraživač iz australijskog Instituta za stratešku politiku koji je napravio opsežnu analizu satelitskih snimaka zatvorskih sistema u Xinjiangu, rekao je da video prikazuje premještaj zatvorenika koji se dogodio u aprilu 2019. godine, mjesecima nakon što je vlada saopćila da je sistem namijenjen za stručno osposobljavanje. Prethodne analize, uključujući onu australijskog Instituta za stratešku politiku iz novembra 2018., identificirale su nekoliko desetina logora.
- Program zatvaranja i asimilacije u Xinjiangu ima sveukupnu logiku kolonijalnih genocida u Sjevernoj Americi, formalizirani rasizam aparthejda, industrijsku internaciju njemačkih koncentracionih logora i prodor policije i države u svakodnevni život Sjeverne Koreje - rekao je Rian Thum, stručnjak za historiju islama u Kini na Univerzitetu u Nottinghamu.
Kampanja je nanijela veliku štetu mnogim muslimanskim manjinskim grupama, ali posebno Ujgurima, koji su po broju stanovnika najmnogoljudnija manjinska skupina u Xinjiangu i nemaju veze s bilo kojom drugom državom. Kineska vlada žestoko je kažnjavala kulturne izričaje manjina, od obrazovanja na kazahstanskom i ujgurskom jeziku do prakticiranja islama van džamija pod kontrolom države. Ovo je, u kombinaciji s prisilnim sterilizacijama, navelo neke kritičare da kažu da se ova kampanja prema međunarodnom pravu kvalificira kao genocid. Administracija predsjednika SAD-a Donalda Trumpa razmatra hoće li to formalno nazvati genocidom, a glasnogovornik Joea Bidena, demokratskog kandidata za predsjednika SAD-a, izjavio je u utorak da Biden podržava takvu kvalifikaciju.
- To su mirni ljudi u koncentracionim logorima - rekao je Abduweli Ayup, ujgurski lingvista koji je zatvoren i kasnije protjeran iz Xinjianga nakon što je otvorio vrtiće u kojima je izučavan ujgurski jezik.
- Oni su biznismeni, naučnici i inženjeri. Oni su naši muzičari. Oni su ljekari. Riječ je o trgovcima, vlasnicima restorana, učiteljima koji su koristili ujgurske udžbenike. To su stubovi našeg društva. Bez njih ne možemo postojati – dodao je govoreći o strukturi zatvorenih ljudi.
Položaj muslimanskih manjina, posebno ujgurskih, u Kini je bio loš od kada je Komunistička partija došla na vlast 1949. godine. Međutim, uvjeti su se brzo pogoršali počevši od 2016., kada je vlada primijenila sistem stroge kontrole kao sredstva za koncentriranje muslimana u rastući sistem logora za "transformaciju kroz obrazovanje." Chen, šef Komunističke partije u regionu, pozvao je zvaničnike da "pritvore sve koji bi trebalo da budu pritvoreni". Hiljade osoba je pritvoreno. Tursunay Ziyawudun, koja je pritvorena u martu 2018., bila je jedan od njih. Kad je stigla do kapija kampa, ugledala je stotine ljudi oko sebe kako skidaju nakit, obuću i kaiševe. Oni su "obrađeni", rekla je, da bi ušli u logor preko sigurnosne kontrolne tačke.
Na početku je vlada preuredila škole, penzionerske domove, bolnice i druge javne zgrade u logore. Na raspolaganju su bili i drugi stariji pritvorski centri. BuzzFeed News identificirao je 47 sagrađenih prije 2017. godine koji su korišteni za zatvaranje ljudi.
U nekim pritvorskim objektima predviđeno je puštanje pritvorenika poslije nekoliko mjeseci. U drugima zatočenici mogu biti osuđeni na zatvorske kazne, rekao je Adrian Zenz, vodeći istraživač o zlostavljanjima u Xinjiangu. Trojica bivših zatočenika s kojima je razgovarao BuzzFeed News rekli su da su oni mjesecima držani u pritvoru bez ikakvih optužnica protiv njih, što je daleko duže nego što to zakon dopušta, prije nego što su premješteni u logore. Hapšenja su ubrzana 2017. godine, a brojevi u kampovima brzo su rasli, sve dok se zatvorenici nisu nagomilavali jedni preko drugih.
BuzzFeed News intervjuirao je 28 bivših zatočenika iz regije, od kojih su mnogi opisali da su nosili povez na očima i da su bili vezani lisicama, slično kao muškarci prikazani u videu. Oni su među malobrojnim bivšim zatočenicima koji su pušteni i koji su napustili zemlju, nakon čega su opisali brutalni sistem koji su vidjeli kako raste i mijenja se.
Većina se prisjećala da su često premještani iz logora u logor, što je taktika za koju su vjerovali da je namijenjena sprječavanju gomilanja zatvorenika u improviziranim objektima. Na početku kampanje stotine ljudi svakodnevno su pristizale. Činilo se da nove grupe zatočenika stalno pristižu. Neki bivši zatočenici ispričali su da su bivali primorani spavati u smjenama u trenucima kada nije bilo dovoljno prostora za sve. Gotovo svi su rekli da su primali neznatne količine riže, kuhane kaše, te malo ili nimalo mesa ili drugih proteina.
Orynbek Koksebek, 40-godišnji etnički Kazahstanac, prvi je put bio priveden krajem 2017. U početku je spavao u sobi sa još sedam muškaraca i svi su imali krevet za sebe. Međutim, u roku od nekoliko mjeseci počeo je primjećivati sve više i više ljudi koji pristižu.
- Jednog dana ugledao sam trudnicu u okovima. Još jedna žena imala je dijete na rukama, dojila je – kazao je.
Do februara 2018. godine, dodaje, u njegovoj sobi je bilo 15 osoba.
- Neki od nas su morali dijeliti deke ili spavati na podu. Kasnije su nam rekli da će neki od nas dobiti zatvorske kazne ili da će nas prebaciti u druge logore – ispričao je.
Upravitelji logora redovno su prisiljavali zatočenike da u učionicama uče propagandu Komunističke partije i kineske znakove. Ali neki bivši zatočenici rekli su da su njihovi objekti bili pretrpani za to. Umjesto toga, morali su sjediti na plastičnim stolicama pored kreveta i zuriti u udžbenike, sjedeći ispravljenih leđa dok su ih kamere nadgledale. Čuvari u logorima rekli su im da je previše ljudi da bi stali u učionice.
Za Koksebeka je klaustrofobija bila nepodnošljiva.
- U našoj sobi je bio prozor, ali bio je toliko visok da nisam mogao da vidim mnogo više od djelića neba – kazao je.
Hladnog, oblačnog jutra prošlog decembra, Shohrat Zakir, guverner regije i drugi najmoćniji zvaničnik, održao je konferenciju za novinare u Kineskom uredu za informiranje Državnog vijeća, smještenom u zatvorenom naselju u Pekingu. Ured je jedno od nekoliko vladinih tijela u Kini koje redovno obavještava domaće i međunarodne novinare, a Zakir je s četvericom drugih službenika sjedio za dugim podijumom ispred malene sobe. Zvaničnici su iskoristili priliku da govore o ekonomskom rastu regije i da tvrde da je kineska kampanja protiv terorizma u Xinjiangu bila uspješna, nazivajući vladu SAD-a licemjernom zbog kritike kršenja ljudskih prava u Kini. Ali Zakir je bio taj koji je dospio na naslovnice svjetskih medija.
- Svi su diplomirali i ostvarili stabilno zaposlenje uz pomoć vlade, poboljšali kvalitet života i uživali u srećnom životu – kazao je Zakir govoreći o zatvorenicima.
Čak i dok su novinari zapisivali njegove riječi, u oko 2500 kilometara udaljenom Xinjiangu, gradio se veliki centar sa jakim sigurnosnim mjerama u blizini ujgurske oblasti Shufu.
Shufu je prema kineskim standardima mala oblast, s populacijom od oko 300.000 ljudi. Logor je izgrađen na poljoprivrednim površinama udaljenim manje od 20 minuta vožnje od centra.
Prije nego što su radnici prošlog marta započeli izgradnju, zemljište na kojem se gradilo bilo je poljoprivredno zemljište prekriveno zelenom vegetacijom. Do augusta su radnici sagradili debelu ogradu sa kulama koje su se nalazile u uglovima i u centru koje su visoke gotovo šest metara. Unutar zidina se nalaze objekti, organizirani u skupinama u obliku slova U, s dvije petospratnice i dvospratnicu. Do oktobra, dva reda ograde od bodljikave žice pojavila su se s obje strane betonskog zida.
Neposredno van zidova, na zapadnoj strani centra, izgrađene su dvije stražarske zgrade, odvojene uskim zidanim puteljcima koji su vodili prema zidu koji će stražarima omogućiti pristup stražarskim tornjevima i vrhovima zidova radi patrole. Ispred ulaza je niz zgrada pružao prostor za zatvorske kancelarije i smještaj čuvara. BuzzFeed News procjenjuje da u ovom kompleksu ima mjesta za oko 10.500 zatvorenika.
Za razliku od starih, preuređenih logora, novi zatvori i logori poput ovog imaju veću sigurnost, uz kapije do četiri sprata visoke i deblje zidove duž svojih granica, često s slojevima bodljikave žice na obje strane glavnih zidova. Ove karakteristike ukazuju na to da su sposobni da drže mnogo veće grupe ljudi u dugotrajnom pritvoru.
U kampovima se mogu nalaziti ne samo ćelije u kojima spavaju zatočenici, već i učionice, klinike, kantine, prostorije za tuširanje, samice, policijske zgrade, administrativne kancelarije i mali centri za posjete, rekli su bivši zatočenici za BuzzFeed News. Mnogi od centara sadrže i tvornice koje se razlikuju po plavim, praškastim metalnim krovovima i čeličnim okvirima koji su vidljivi na satelitskim fotografijama snimljenim dok su građene. Policijske zgrade, uključujući čuvare i administrativno osoblje, obično se nalaze uz ulaze u objekte.
Lokacije tih kampova i zatvora u Xinjiangu nisu lako dostupne. Međutim, izbrisani dijelovi karata na kineskom Baiduu omogućavaju njihov pronalazak preko satelitskih snimaka. Satelitske mape, poput Google Eartha, napravljene su od mreže pravougaonih pločica. Na Baiduu, kineskom gigantu za pretragu koji ima uslugu sličnoj Googleovoj, BuzzFeed News otkrio je da su prostori koji sadrže logore, vojne baze ili druge politički osjetljive objekte prekriveni običnim svijetlosivim pločicama. Te "maske" pojavile su se nakon uvećavanja lokacije. Izgledaju drugačije od tamnije sive pločice s vodenom oznakom koja se pojavljuje kada Baidu ne može nešto učitati. "Maske" su bile prisutne i na drugim lokacijama gdje su novinari posjetili i provjerili logore, iako su od tada uklonjeni.
BuzzFeed News identificirao je centre koristeći druge satelitske mape,koje su osigurali Google Earth, Planet Labs i Sentinel Hub Evropske svemirske agencije, koji ne prikrivaju te slike. Za neke lokacije na kojima slike visoke rezolucije nisu bile dostupne javnosti, Planet Labs koristi svoj vlastiti satelit za snimanje novih slika, a zatim ih je ustupio BuzzFeed Newsu.
Svi zatočenici s kojima je BuzzFeed News razgovarao su oslobođeni prije nego što su izgrađeni novi objekti, a mnogi su rekli da su prije bijega iz Kine boravili u de facto kućnom pritvoru, bez mogućnosti napuštanja ukoliko ne posjeduju policijsku dozvolu. Mnogi, naročito oni sa manje formalnog obrazovanja, nisu znali u kakvom su zatvoru ili čak zašto su pritvoreni. Rekli su da često donose zaključke na osnovu sedmičnih sesija ispitivanja, gdje su policajci pitali o radnjama koje su ih činile "nepouzdanima".
Stariji Kazahstanac Nurlan Kokteubai prepoznao je logor u koji su ga odveli čim je stigao u septembru 2017. Nedugo prije to je bila srednja škola.
- Moja kćerka je išla u tu školu – rekao je
Smijalice se pojavljuju na natečenom licu Kokteubaija kada govori o svojoj kćerci rođenoj 1992. godine. Kasnije se preselila u Kazahstan, gdje mnogi etnički Kazahstanci iz Kine emigriraju. Tamo su ona i njen suprug neumorno vodili kampanje za oslobađanje Kokteubaija. Vjeruje da je njegovo puštanje na slobodu u martu 2018. posljedica njene kampanje. Unutar logora, umjesto učionica u kojima su učenici poput njegove kćerke mogli učiti matematiku ili historiju, Kokteubai je vidio spavaonice prenatrpane sa čak 40 ili 50 muškaraca koji su spavali na premalo kreveta na sprat.
Iako sam centar nije bio nov, imao je mnogo ažuriranih funkcija, poput visokih zidova i bodljikave žice. A logor je sad bio ispunjen nadzornim kamerama, za koje je jedan stražar rekao da mogu snimati predmete udaljene čak 200 metara.
Početkom 2019. godine radnici su počeli krčiti zemlju kako bi proširili kamp južno od Ürümqija, u gradu zvanom Dabancheng, koji je postao zloglasan nakon posjete novinara BBC-a i Reutersa godinu ranije. Kamp u Dabanchengu već je bio jedan od najvećih objekata u regiji, u kojem se u oktobru 2018. moglo smjestiti do 32.500 ljudi. Od širenja je u stanju primiti još oko 10.000 ljudi. Do novembra prošle godine dovršen je još jedan, zaseban kompleks, koji je mogao primiti dodatnih 10.000 ljudi.
- Ovi objekti prikazuju karakteristike u skladu s zatvorima u regiji Xinjiang koje je CSIS prethodno analizirao - rekla je Amy Lehr, direktorica programa za ljudska prava u CSIS-u sa sjedištem u Washingtonu.
Kamp u Dabanchengu, tvrdi Ruser, je glavni kamp za Ürümqi. Dua je dva kilometra, a proširen je krajem prošle godine za dodatni kilometar, s novim objektom.
Kokteubai nikada nije otkrio zašto je tačno pritvoren. Budući da je Kazahstanac, na kraju se uspio skrasiti u Kazahstanu. Na dan kada je pušten, očekivao je da će osjetiti radost i olakšanje. Umjesto toga, uopće nije osjećao ništa.
- Nisam bio ni sretan ni tužan. Nisam mogao ništa da osjetim. Čak i kad sam se ponovo družio sa rođacima u Kazahstanu, pitali su me zašto nisam izgledao sretan što ih vidim nakon toliko vremena. To je nešto što ne mogu objasniti. Kao da su moja osjećanja umrla dok sam bio tamo – kazao je.
