Pa, s obzirom na to kojom dinamikom cijene rastu, ništa nas ne može iznenaditi, piše Večernji list BiH. Proizvođači su obavijestili još krajem ožujka prerađivače u zemlji da posluju ispod granica rentabilnosti i da je minimalna cijena otkupa 0,95 KM po litri.
Mrvice proizvođačimaMnogi odustaju od proizvodnje. Tako je Nebojša Đokić u ispovijesti za BHRT kazao kako je smanjio broj muznih krava s obzirom na poskupljenja i cijenu mlijeka koja stagnira. – Proljetna sjetva, loša prošla godina, kukuruz uistinu loš kod nas, kao i silaža, nedostaje hrane, teško da možemo prehraniti stoku, a u cijeloj toj situaciji cijena mlijeka je nikakva. Dvije marke je litra sirutke, a litra mlijeka 72 feninga. Koliko oni proizvoda od litre mlijeka iskoriste, a nama daju mrvice – ističe nezadovoljni Đukić. Navodi kako se nalaze u nezavidnom položaju. – Naše je raditi, a oni određuju cijenu našeg proizvoda. Malo mi je to nelogično, ali je istinito – poručuje. Vladimir Usorac, predsjednik Udruge proizvođača mlijeka, koji dulje upozorava na ovo što se događa, ističe kako je situacija zabrinjavajuća jer praktički više nema proizvodnje.
– Smanjila se proizvodnja za oko 30 posto, da ne pretjeram. Farma koja proizvodi 2000 litara ima gubitak 500 KM dnevno ili 15.000 mjesečno ili 200.000 godišnje. Tu nema više proizvodnje, zadužujemo se za koncentrate, za sve. Mislim kako su ljudi pri krajnjoj granici strpljenja – naglasio je. A sve to nam je Usorac najavio još 2020., baš nakon “lockdowna”, kada smo pomišljali da završavamo s najvećom zdravstvenom krizom u proteklih stotinu godina. Evo što nam je tada rekao: – Budućnost ovisi o tome što će država uraditi u idućim danima ako ne uvede prelevman (protekcionistička mjera kojom se regulira razlika u cijenama između domaće i uvezene robe) – svi ćemo propasti te neće imati tko proizvoditi hranu i to je to.
Imat ćemo prazna sela, a pune gradove… Nitko ne otvara farme, svi su otišli i nitko se ne vraća tome… Ova država sada funkcionira na 10 tajkuna koji uvoze i zarađuju novac, a sve propada, nema tu pomoći. Pisali smo političarima, a oni stalno vrludaju jer ih tajkuni drže u šaci… Stane li mlijeko kao u Meggleu u RH, gotovi smo, strani kapital radi da zaradi… – podsjetio je tada Usorac.
Negdje se cijeni rad… Nažalost, većina riječi se obistinila. Uvoznici i dalje dobro funkcioniraju, a domaći stavljaju ključ u bravu te se uglavnom ne sele ni u bh. gradove, nego u gradove nekih uređenijih zemalja. Svjesni su kako nigdje nije savršeno, ali negdje se cijene rad i radnik.
