Ispričao je da je dan provodio u ploveći jezerom u čamcu sa prijateljem Muhamedom Kavazbašićem.
Probavali smo motor na čamcu i plovili smo u pravcu brane. Igrom slučaja okrenuli smo se prema hotelu. Iz bašte obližnjeg restorana ljudi su počeli da nas dozivaju i da mašu. Čuli smo da viču:“ Čovjek u vodi, utopio se čovjek“. Isprva smo mislili da je to šala, ali nedugo potom primijetili smo nešto crveno u vodi. Kada smo se približili shvatili smo da je to tijelo muškarca. Pokušali smo odmah da ga ubacimo u čamac, ali je bio pretežak. Nije bio pri svijesti. Skočio sam u jezero, uhvatio sam ga ispod ruke, pored vrata i plivao sam prema obali gdje sam ga s teškom mukom izvukao – ispričao nam je Hamustafić, piše Avaz.
Pri dolasku na obalu Hamustafić je vidio da muškarac ne diše.
Vidio sam da ne reagira. Odlučio sam da pokušam reanimaciju. Masaža srca 15 puta pa onda vještačko disanje. Tražili smo pomoć, nisam mogao sam… I ovaj prijatelj koji je bio sa mnom to je stariji čovjek, ali mi je puno pomogao. I pored reanimacije, nije reagirao. Nisam više znao šta da radim pa sam počeo da ga udaram pesnicama po prsima, odnosno po plućima. Vidio sam da je počeo reagirati, kao da hoće da povrati. Ubrzo je izbacio pjenu i vodu iz sebe. Okrenuo sam ga na stranu i flašu sam mu neku stavio pod glavu. Hroptao je i borio se za svaki udah, ali samostalno je disao i vratio se u život. Ja sam se već počeo zahvaljivati Bogu. Bile su mu noge još u vodi, nisam ga mogao izvući skroz na obalu. Kasnije sam i ja povraćao, valjda od stesa – opisao nam je Hamustafić.
U međuvremenu su došle policija i Hitna pomoć.
Doktor mu je dao neku injekciju, najvjerovatnije adrenalin. Za svojih 28 godina nisam doživio ovakvo nešto. Polako smo ga prebacili do hotela gore, ima dosta stepenica. Sutradan sam nazvao bolnicu i raspitao sam se kako je. Saznao sam da se zove Irfan i da je živ, te da je zadržan u bolnici na liječenju. Radi svoje savjesti sam se interesirao za njegovo zdravstveno stanje. Mislim da je taj čovjek sam bio na jezeru. Imao je na sebi crvenu košulju i lijepe pantalone na peglu. Možda je htio sam da se umije u jezeru, pa je upao, ili mu je možda pozlilo, ne znam. Najbitnije je da je živ. Policajci su mi pružili ruku i zahvalili mi se. Uzeli su moje podatke da mogu svom komandiru prenijeti ko ga je našao i tako dalje – zaključio je Hamustafić svoje impresije o danu koji će mu dozivotno ostati urezan u sjećanje.
