Upozorenja su bila jasna, milioni Palestinaca žive u katastrofalnim uslovima u Pojasu Gaze dok Izrael nastavlja svoje nemilosrdno nasilje nad opkoljenom enklavom koju mnogi opisuju kao “pakao na zemlji“, javlja Anadolu.
Smrt i razaranje koje je Izrael izazvao u Gazi je tamo da svi vide, sa više od 37.000 Palestinaca ubijenih u nešto više od osam mjeseci i blizu 85.000 ranjenih, od kojih su ogromna većina žene i djece.
Ali postoji sasvim druga strana svega, skrivena od svijeta, a to je psihološki utjecaj.
Prije nego što je Izrael započeo svoj smrtonosni rat u oktobru, Palestinci su se već suočavali s krizom mentalnog zdravlja zbog izraelskog nasilnog i nemilosrdnog ugnjetavanja.
Studija Svjetske banke i drugih organizacija iz novembra 2022. godine pokazala je da je više od polovine odrasle populacije Palestinaca pozitivno na depresiju, i to 71 posto u Gazi i 58 posto na okupiranoj Zapadnoj obali.
Što se tiče djece, UNICEF-ov izvještaj iz februara kaže da je više od 500.000 djece u Gazi bilo trebalo pomoć za mentalno zdravlje prije oktobra prošle godine, a ta brojka je od tada porasla na više od milion, gotovo sva djeca u Gazi.
Dok Izrael sije smrt i razaranje u Gazi, organizacije poput Doktori bez granica su čak skovale novi termin za identifikaciju djece bez preživjelih članova porodice, a to je WCNSF (ranjeno dijete, nema preživjelih srodnika)
Iman Farajallah, klinička psihologinja i profesoru psihologije iz Kalifornije, smatra da je sve to osmišljeno i da je dio izraelske “psihologije okupacije“.
“Mislim da je zaista važno razumjeti kako funkcionira psihologija okupacije. Ne možemo samo previdjeti godine okupacije koje su Palestinci zapravo iskusili tokom proteklih 75 godina, i mislim da je ono što je Izrael učinio toliko godina u osnovi da stvori traumatiziranu naciju kroz sve svoje politike protiv Palestinaca. Oni pokušavaju stvoriti traumatiziranu naciju koja se ne može izboriti za sebe i zapravo ne može tražiti oslobođenje ili samoopredjeljenje ili vlastitu državu“, rekla je Farajallah za Anadolu.
– Djeca u Gazi pate od “kompleksne kontinuirane traume“ –
Kada je riječ o traumi djece u Pojasu Gaze, ugledna profesorica Farajallah je objasnila da se ti mališani suočavaju sa onim što je poznato kao “kompleksna kontinuirana trauma“, termin koji se odnosi na produženo i ponovljeno izlaganje traumatskim događajima.
“Palestinska djeca trpe toliko godina, generacije za generacijom… Trauma koju proživljavaju je kontinuirana, 24/7. Oni su u Gazi… velikom zatvoru ili zatvoru na otvorenom, a povrh toga stalno je bombardovanje. Nemaju izlaza“, rekla je Farajallah i dodala da se ova nemilosrdna trauma manifestuje u različitim oblicima, od depresije do uticaja na kognitivne sposobnosti.
Ona je dalje kazala da se simptomi koje su palestinska djeca iskusila mogu svrstati u četiri kategorije i to znakovi ponašanja, drugi kognitivni znakovi, emocionalni i fizički znakovi.
“Imaju simptome poput depresije i anksioznosti. Imaju noćne more kada spavaju… Teško napuštaju roditelje ili se pridržavaju kućnog reda. Stalno imaju flešbekove i bude se u noći vrišteći i imaju ponašanje izbjegavanja. Ova djeca žive sa stalnim strahom da će izgubiti roditelje ili da im se nešto drugo desi. Što se tiče njihovih kognitivnih znakova, mnogi od njih pati od konfuzije i nedostatka koncentracije“, kazala je Farajallah.
Psihologinja je dalje kazala da su joj mnoge majke govorile da je njihovo dijete bilo dobro u školi prije, na primjer, do rata 2014. godine, ali da nakon toga zbog traume mnogoj djeci nedostaje sposobnost da uspije u školi.
– Pogođeni su i ljudi širom sveta –
“Smrtonosno nasilje Izraela nad Palestincima i brutalnost njegovog rata koji je u toku psihološki utiču na ljude širom svijeta, koji vide stalan tok grafičkih slika i priča o ogromnoj boli i patnji“, rekla je Farajallah.
Naglasila je da se trauma iz druge ruke ne razlikuje od traume iz prve ruke.
“Način na koji su ljudi u Palestini pogođeni je, naravno, jači… ali ljudi širom svijeta su također pogođeni, a simptomi poput depresije, anksioznosti, stresa mogu se pojaviti kod svih pojedinaca koji zaista dožive traumu iz druge ruke”, objasnila je ona.
Ističući kako stalno gledanje traume iz druge ruke, uživo pred vlastitim očima, može uticati psihički, fizički i emocionalno, Farajallah je kazala da bi jedini bijeg bio zatvoriti oči ili ugasiti TV, društvene mreže i izolovati se.
“Međutim, mislim da niko ko vidi ove zločine i genocid koji se dešava u Gazi ne može zatvoriti oči. Sve će to dugoročno uticati na ljude i imati veoma, veoma negativan uticaj na njihovu psihologiju“, upozorila je Farajallah.
Foto: Akos
