" Razmišljam o jednom vremenu zvanom: I ovo će proći. Možda danas možda sutra ili pak ne?!
Da, vrijeme kad miris pečenih kukuruza širiše se uz pjesmu dobro poznatih zrikavaca. Volim tu pjesmu i danas kao i jučer.
I tako sjetno oko rasplamsa plamen radosti u avlijama koje nekad bijahu ispunjene sićušnim glasovima koji su često miješali se sa smijehom onih ..malo starijih..
Da, tako to bijaše tad, a tako je i sad..miris vruće pogače i jabukove pite uvijek je isti..a recepti se čuvaju iz generacije u generaciju.
Kad zorom sunce pomiluje lica tad zahvalno srce pjesmu pjeva. Oslušni!"
Za portal Cazin.net piše: Sebina Mašinović
Izvor:
