Djevojčici nikada nije uspostavljena tačna dijagnoza, no činjenica je da ne može disati bez dodatnih doza kisika. Porodici Bećirović je nakon uzaludnih pokušaja da saznaju šta se dešava djetetu, jedina nada klinika u Zemunu, odakle očekuju konačnu dijagnozu i mogućnost liječenja. S druge strane imaju još troje djece i u nezavidnoj su materijalnoj situaciji, na što je upozorila Mirelina učiteljica Melika Rašidović koja je pokrenula akciju za pomoć djevojčici.
"Mirelinoj majci sam bila učiteljica, sada sam njoj. Majka domaćica odgaja četvero djece, otac povremeno radi, žive od dječijeg doplatka, nisu stekli pravo na treće i četvrto dijete, jako stabilna I složna porodica u najtežim momentima. Kao njihova učiteljica znam za njihovu borbu da odhrane i odgoje djecu koja su vrijedna u školi i odgojena kako treba. Borićemo se skupa i za svu djecu ove porodice da ne osjete nedostatak finansija i oca koji je otišao sa Mirelom za Beograd", svakodnevno apeluje učiteljica Melika, koja je otvorila i žiro račun na svoje ime, kako bi djevojčici prikupila novac da otputuje u Beograd.
Za Klix.ba ispričala je kako je situacija u porodici veoma teška te da je pomoć itekako potrebna.
Borba za život djevojčice
"Valjda se čovjek rodi, da ne može gledati kako pate djeca ni kriva ni dužna. Odavno sam dio te porodice, željela sam im biti prijatelj u sreći i tuzi. Kada je Mirela upisana u prvi razred, pri prvom susretu njen osmijeh me je kupio za cijeli život. Učile smo skupa, ona od mene, ja od nje. Ostajale smo često same u učionici, pokušavala sam iz nje izvući maksimum iako sam znala da ona daje nadljudske napore da nauči čitati i pisati. Ponekad smo bile obeshrabrene, ali smo se često i glasno smijale svakom našem uspjehu. Njeno zdravstveno stanje je bivalo sve teže. Vodili su je doktorima, ali nekako kao da se sve vrtilo u krug. Po dolasku u treći razred, primijetila sam njeno otežano disanje pri svakoj riječi koju bi izgovorila. Majka mi je govorila da noću jako teško diše, spavala je sjedeći. Često bi spavala na časovima i otežano se kretala stepenicama. Njena gojaznost je bila sve veća, ali ne od hrane, njen osmijeh toliko tužan da sam vidjela koliko se bori. Nije imala izostanaka iz škole, uprkos svemu je jedva čekala školu i drugare koji su je u svemu bodrili i podržavali", ispričala je Melika.
U međuvremenu je bolest uznapredovala i Mirela je završila u Kantonalnoj bolnici u Goraždu, odakle je hitno prebačena za Sarajevo.
"Ustanovljena je voda u plućima. U toku ugrađivanja drena, vađenja vode, njena pluća su stala. Hitnom reakcijom vratili su je u život i prebačena je na intenzivnu njegu. Jako se borila. Sa strepnjom smo iščekivali bilo kakvo poboljšanje. Dok se sve to dešavalo, sazvala sam hitni roditeljski sastanak i roditeljima predložila da skupimo novčanu pomoć. Roditelji mojih učenika koji su najbolji na svijetu su prihvatili, oni, kolektiv, poznanici, prijatelji i za jedan dan skupili smo blizu 1.000 KM. Mirelinoj porodici smo prikupili pomoć u prehrambenim proizvodima i u novcu. Zatim se dešava nešto nevjerovatno, javljanje ljudi za pomoć, njen prelazak iz Sarajeva u Kantonalnu bolnicu u Goražde. E ovo je posebna priča na koji način je Mirela tretirana na tom odjelu. Bila je njihova mezimica, igrali su se s njom, crtali, pisali. Njeno kretanje je bilo ograničeno zbog kisika bez kog nije mogla. Odlučila sam da nešto pokrenem , nisam je mogla gledati u takvom stanju, da ne šeta ili hoda. A roditelji su bili očajni. Majka, tek operisana je bila na izmaku snaga. Otac koji bi mogao i zaraditi nešto bio je sve vrijeme uz nju u Sarajevu a zatim i u Goraždu", priča Melika.
Mirela ide dalje
Sve je promijenila prva objava na učiteljicinom Facebook profilu, ljudi su čuli za slučaj djevojčice Mirele, njen osmijeh i njenu hrabrost, a ubrzo se ukazala prilika za odlazak u fočansku bolnicu.
"Imala sam još nešto skupljenog novca koji sam dala ocu da plati pregled. Brzo je primljena , odrađeni su pregledi i zatim je kontaktiran Beograd. Tim ljekara iz Fočanske bolnice učinio je sve da djevojčici omogući odlazak, ali zbog procedura u našem Kantonu, moralo se čekati malo duže da se odobre sredstva. Mirelin otac mi je u petak javio cijenu, i to minimalnu za njen prijem u Beograd. Kad sam čula tu cifru, oko mene se cijeli svijet okrenuo jer nije bilo mnogo vremena. U ponedjeljak, najdalje u utorak , mora biti tamo jer je životno ugrožena. Rekla sam mu da ne brine i da ćemo naći tih 1.000 eura do ponedjeljka. Objavu sa mojom i njenom slikom sam stavila na Facebook profil.Svi moji prijatelji, rodbina , njihovi prijatelji, grupe nepoznatih ljudi su se javljali. Davala sam informacije i odgovarala na pitanja. Nisam imala otvoren račun, nisam znala šta dalje, ali kada Bog dragi nešto želi da bude onda to i bude. Javljaju se porodice iz Ustikoline , koje žive u Danskoj i Švedskoj koje su poslale cijeli iznos od 1.000 eura. Plakali smo od sreće. Rekla sam svima "Mirela ide dalje". I dalje nisam potpuno svjesna šta se zapravo desilo. Ali sam shvatila jedno, dobri smo mi ljudi ma gdje bili i živjeli. Nas je naš bosanski inat ujedinio , ali nas sistem ruši. Moj motiv za sve ovo je biti dio jednog života, biti čovjek, gledati i dalje dječiji osmijeh zbog kojeg se bavim najljepšim pozivom na svijetu. Sve drugo prođe , ali ovaj sjaj dječijeg oka u meni budi dijete koje nikada neće ostariti", kaže Melika Rašidović.
Broj Ž-R u Raiffeisen banci koji je otvoren na ime Melika Rašidović
1613000085966596
Za uplate iz inostranstva
IBAN CODE: BA391613000085966596
