U njenoj radnji u centru grada mogu se pronaći razne narodne nošnje i zanimljivi predmeti za sve one koji poštuju i vole tradiciju i stare narodne običaje.
“Proizvodnjom narodnih nošnji sam se počela baviti 2007. godine, jer volim našu tradiciju i kulturu, a postepeno sam sama učila i saznavala sve o ovom zanatu. Dogurala sam daleko. Sad imam lijepu saradnju s ljudima iz Turske odakle uglavnom nabavljam robu, jer se ovdje rijetko može naći kvalitetan til ili dukatići kojima ukrašavam nošnje”, kaže Hodžić za Anadolu Agency (AA).
Sarađuje i sa porodicom Talić, koja izrađuje bosanske papuče, te s mnogim koreografima iz kulturno-umjetničkih društava. Kaže da nošnje dosta kupuju upravo ova društva, ali i mnogi ljudi koji njima žele ukrasiti bosanske sobe, a kupuju ih dosta i za svadbe.
Razvila porodični posao
Hodžić kaže da joj u poslu mnogo pomažu majka i sestra, kćerka i snaha. Kaže da se trude napraviti autentičnu nošnju, te da u posao ulažu mnogo ljubavi i truda.
“Ovih dana smo pravili kaftan ili anteriju. Pletemo srmu, pravimo dukate. Kaftan smo pravili za bogatu bosansku mladu, koja je iz dobrostojeće porodice. Ja sam abadžija, što znači da izrađujem seljačke nošnje, a terzija izrađuje gradske nošnje. U radnji imam bosanske, srpske, sandžačke, makedonske nošnje… Tu je i nošnja za kulturno-umjetnička društva ‘sarajevsko polje’, te ‘grmečka’ nošnja. Ipak, najviše volim kaftane, jer su zbilja divni kada ih djevojke obuku”, kaže s Hodžić.
Nošnje otišle u mnoge krajeve svijeta
Njenih proizvoda ima u Americi, Australiji, Kanadi, Njemačkoj… Kaže da ljudi iz dijaspore vole ponijeti nešto iz njene radnje što će ih podsjećati na rodnu grudu.
Iz radnje, tvrdi, izlaze kvalitetni proizvodi, a ukoliko se i desi neka greška, rado je poprave mušteriji. Proizvodi i vezene bluze, te haljine koje nose žene koje pokrivaju glavu.
Radnju krase i odijelca za djecu, te za sunet, kao i lutke koje su obučene u male narodne nošnje, koje poklanjaju članovi kulturno-umjetničkih društava kada negdje gostuju.
Za izradu jednog kaftana potrebno joj oko sedam dana.
“Ispod kaftana se radi haljina, ručno se prišivaju dugmad, ukrasi, a sve zavisi koliko su mušterije zahtjevne. Ima dosta mladih djevojaka koje se žele udati u kaftanu, dimijama i tradicionalnoj nošnji”, kaže jedina abadžija-terzija iz Sanskog Mosta za AA.
Cijene su, kaže, dosta pristupačne, a kaftani se prodaju po cijeni od 200 do 500 KM. Uklapaju cijenu da bi roba bila dostupna mušterijama, a imaju i dosta narudžbi pa se nekad radi po cijeli dan.
Narodne nošnje ukrašene vezom, svilenim gajtanima, sjajnim nitima, te kićankama plijene pažnju prolaznika, a mnogi od njih svraćaju i kupuju rukotvorine iz ove rijetke abadžijsko-terzijske radnje.
