Ministar vanjskih poslova i potpredsjednik Vlade Kosova Behdžet Pacoli (Behgjet Pacolli) ima 67 godina i u politiku je ušao kao veoma bogat čovjek. Biznismen s državljanstvom Švicarske, u ranoj mladosti se obrazovao radeći u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj, gdje je na prestižnom Mösinger Zurich Institute 1982. godine magistrirao upravljanje i marketing.
Prije ulaska u kosovsku politiku 2006. bio je predsjednik i generalni direktor „Mabetex Grupe“, švicarske graditeljske kompanije koja je podizala veleljepne objekte širom Evrope i posebno u Rusiji, gdje je Pacoli ostvario lična prijateljstva s Borisom Jelcinom i Vladimirom Putinom. Impresionira kako on tečno govori engleski, francuski, njemački, italijanski, španski i ruski jezik.
Fer je da se govori o proljeću naredne godine za postizanje dogovora sa Srbima
U ekskluzivnom intervjuu za “Dnevni avaz” koji smo vodili na marginama Generalne skupštine UN-a u Njujorku, Pacoli je skromno predložio da razgovaramo na bosanskom. Zabrinut je zbog situacije u regionu, ali u razgovoru s njim preovladava optimizam i tipično poslovno vizionarstvo, od koga Pacoli ne bježi, već ga nudi i kao uspješan politički koncept.
Stječe se utisak da na Kosovu bar u rukovodstvu opet govorite istim jezikom kada je u pitanju finalni sporazum sa Srbijom. No javnost je još zbunjena zbog nedavnih oprečnih stavova između predsjednika Tačija (Hashim Thaqi), premijera Ramuša Haradinaja (Ramush) i Vas. Imate li zajedničku platformu sada?
- De facto, mi imamo nekoliko verzija na stolu i ako ću iskreno govoriti, još se nismo opredijelili koju ćemo opciju izabrati. Ali, u svakom slučaju, mi se moramo opredijeliti za neku od opcija s obzirom na to da se nama žuri. A znamo da se i Srbima žuri, jer pacifikacija i mir za taj naš kraj su veoma važni. Ne smijemo to odlagati, već moramo učiniti sve što treba i što prije.
Kad kažete žuri nam se, koji je vaš krajnji rok za postizanje dogovora, a koji je za Srbe?
- Nemamo neki striktno određeni rok, ali istina je da se nama žuri, jer uviđamo koliko ova današnja situacija smeta dobrobiti svih ljudi, smeta progresu tog društva i, na koncu, smeta ekonomskom napretku.
Radi li se tu ipak o prvoj polovini naredne godine, kao što se čuje iz diplomatskih kuloara?
- Mislim da je to fer konstatacija, da se govori o proljeću naredne godine za postizanje tog dogovora.
Znajući da postoji embargo da se o tome govori više detalja, moram Vas upitati može li ijedna kosovska opcija otvoriti Pandorinu kutiju u BiH ili u regionu uopće?
- Ne vjerujem u to. Doduše, još nismo razgovarali s Bosnom i Hercegovinom o tome, ali smo imali vrlo konstruktivne razgovore s Crnom Gorom, Albanijom, Makedonijom i nigdje nismo vidjeli da bi nešto od našeg prilaska rješenju problema ometalo regionalnu situaciju. Morate znati da mi ne radimo na podjeli Kosova ili na pripojenju Kosova nekoj drugoj državi (Albaniji, op. a.). Mi govorimo samo o korekciji granica, praktično demarkaciji.
S obzirom na to da sa Srbijom nikada nismo izvršili demarkaciju, a da s njom imamo granice o kojima nikada nismo razgovarali, došlo je vrijeme kada ćemo, najvjerovatnije, sjesti i govoriti o tim granicama i nije isključeno da ćemo ih korigirati. Znamo da na nekoliko mjesta, recimo, srpska policija ulazi na naš teritorij, a ima mjesta gdje i naše snage ulaze tamo.
I bez upotrebe sile Amerikanci su maksimalno angažirani za rješavanje krize u BiH i na Kosovu
Kako tumačite Vučićevu izjavu da je njegova politika prema Kosovu doživjela poraz? Znači li to povratak u turbulentnu prošlost ili njegovo odustajanje?
- Ne vjerujem da gospodin Vučić misli da neće biti pregovora. Imao sam ovdje, u Njujorku, razgovor s predstavnicima Brisela i nema nikakvog nagovještaja ili znakova da je on prestao ili se povukao iz procesa. Moguće da je on imao neku (ličnu) stranu i neprihvatljivu ideju za rješavanje ovog problema, pa kad je saznao da to nije moguće, on se samo iz toga povukao. Mislim da je on voljan da radi na rješavanju i da ide naprijed, čak da učini sve moguće da taj mirovni dogovor između Kosova i Srbije bude ostvaren.
To znači da se pregovori nastavljaju?
- Da, nastavit će se.
Ovdje ste kao delegacija i Vi osobno imali neke kraće i neke malo duže susrete s američkim predsjednikom Trampom (Trump). Pa šta ste važno razgovarali? Ostaje zabrinutost zbog “nove” američke politike na Balkanu, ne samo kada je Kosovo već i BiH u pitanju?
- Ne vjerujem da se nešto promijenilo u američkoj politici prema nama. Američka pozicija prema Balkanu je ista. To znači da će se Amerikanci nastaviti zalagati za naš kraj u cjelini, baš kao i ranije, sa svim sredstvima na raspolaganju, samo uz jednu izmjenu. Promjena je u tome da nikada više američka administracija neće upotrijebiti silu da bi nešto izmijenili u nekoj (balkanskoj) državi, na nečiji račun ili na nečiju štetu. Uvjeravam vas da su i bez upotrebe sile Amerikanci sigurno maksimalno angažirani na rješavanju krize kako u Bosni tako i na Kosovu. Uvjeren sam da će oni uvijek davati ispravne savjete i imati adekvatna rješenja u konsultacijama s nama.
Ipak, ako se stvari ne riješe onako kako Vi, čini se, prilično optimistično predviđate, koje će opcije biti na stolu u slučaju neuspjeha kosovskih pregovora? Vučić ipak prilično često zvecka oružjem.
- Znam sigurno da nema druge opcije osim pregovora. Ratna opcija više ne postoji i neće više postojati, jer smo to skupo platili. A vjerujem da se to neće dogoditi više ni u Bosni. Mora se, dakle, tražiti opcija samo mirnim putem. Lično sam identificirao drugu opciju, to nije političko, nego ekonomsko rješenje. Uvijek podvlačim da ekonomiju, stvaranje radnih mjesta, bolju dobit, sveukupno bolji život za sve, više proizvoda na stolu, ostavimo našoj djeci, a ne sukobe. Uz kvalitetnije školovanje samo to može biti katalizator promjena i, vjerujte mi, moguće promjene cijele situacije kod nas.
Ali zar Vam se ne čini da to, što bi se reklo, “ne pali” na drugoj strani, jer još ima diskriminatorskog potcjenjivanja Albanaca uz onaj stari, zaostali narativ? Kako onda ustoličiti racionalnost ekonomije?
- Ipak ćete se složiti da dobrobit cijelog stanovništva, svih ljudi, znači puno. A onog momenta kad ništa od toga “ne pali” u nekoj porodici, jedino je tada to nepredvidiva stvar. Ali, treba biti razuman, racionalan i bez predrasuda ispravno misliti o budućnosti. Pa šta nam drugo preostaje?!
Ako se stvari ipak ne budu odvijale dobro za Kosovo, treba li onda otvoriti granice s Albanijom, kako ste Vi nedavno predložili u Tirani?
- Mislim da treba, jer Kosovo takvo kakvo je ne može opstati zatvoreno. Kosovo mora biti otvoreno prema svima ili upravo onoliko koliko je zatvoreno prema svima drugima toliko se mora otvoriti prema Albaniji.
Neki srpski političari, Ivica Dačić prije svih, odmah su kao pandan tome tražili otvaranje ili brisanje granica između RS, dakle BiH i Srbije? Plaća li Bosna cijenu te kosovske otvorenosti prema Albaniji?
- Ne bi smjela. Mi znamo da je RS samo u okviru Bosne i Hercegovine i to je jedna država i bit će uvijek jedna država. Međudržavne granice na Balkanu se više neće mijenjati. One su se promijenile devedesetih godina i to je to.
Pa šta onda govori Milorad Dodik? Vi ga dobro znate, zar ne?
- Znam ga ja dobro, iako me nije pustio da idem u Banju Luku. Pa to je smiješno, takva je zabrana, takva politika, totalno bez veze u 21. stoljeću. On vrlo dobro zna da me je već primio ranije u Banjoj Luci i da me je lijepo ugostio u jednom tamošnjem restoranu. Očito da sam za Dodika bio dobar dok nisam bio u politici. A evo, sada se nešto promijenilo i on mi je čak prijetio da će me uhapsiti ako dođem u Banju Luku. Nasmijalo me to, ali rekao sam neću da idem nigdje nasilu, jer kod nas, Albanaca, ima jedna poslovica: „Ne budi gost tamo gdje nisi pozvan“.
Biste li Vi pozvali Dodika na Kosovo?
- U svako doba bih ga zvao. On može doći kad želi. Na Kosovu sam već primio srpskog člana Predsjedništva BiH Mladena Ivanića, otvorio za njega granice i izdao mu vizu, tako da na Ivanićevom pasošu ima viza Republike Kosovo.
Naš zajednički dom je Evropa, a glavni grad Brisel
U Makedoniji se na neki način zatvara Pandorina kutija najavljenim ulaskom u NATO, ali remetilački ruski utjecaj ostaje. Znate dobro Rusiju, dobitnik ste njihovih odlikovanja, govorite jezik, sretali ste se s predsjednikom Putinom, šta imate o tome reći?
- Rusija je vrlo vješto napravila instrumente kojima utječe i kojima se uplela u razne dijelove regiona. U Bosni je to preko RS, na Kosovu preko sjevernog dijela naše države, a u Makedoniji preko bivše partije na vlasti VMRO. Ruski utjecaj je prisutan i drugdje, kao u Moldaviji naprimjer. Dakle, utjecaj Rusije je već tu i od toga se moramo braniti. Sigurno ćemo se braniti.
Kako?
- Apsolutno hoćemo, jer pravda je na našoj strani. Kao prvo, Makedonija će biti dio NATO-a. Za nas to znači da smo jasno pokazali cijelom svijetu da će svako znati da tamo gdje žive Albanci to pripada NATO-u. U to nema nikakve sumnje. To je veoma važno, jer pokazuje se da je taj kraj Evropa. Naš zajednički dom je Evropa, a glavni grad Brisel. Svaki pokušaj u drugom pravcu je bezuspješan. Upravo to nas pravi komotnim.
A šta ćemo s onima koji apriori odbijaju NATO?
- Mislim da će i bh. i kosovski Srbi razumjeti da se ratom i silom ništa više ne dobiva i da vrijeme za nove granice više ne postoji. Sve što radimo u okviru našeg zajedničkog života radimo s otvorenim opcijama.
Šta znači otvorene opcije?
- Ostajemo otvoreni za dogovore o nekim ekonomskim kooperacijama, da gradimo neku fabriku zajedno, napravimo neki zajednički holding, dogovorimo se, dakle, kako ćemo dalje. Ali taj dio svijeta je zapadna sfera i pripada NATO-u. Nema druge.
Saradnja s Rusijom
- Što se tiče Rusije, mi uvažavamo tu zemlju. Rusi su perfektni i fantastični ljudi, a ja to znam jer sam sarađivao s njima. Jako je lijepo raditi s njima, ali mislim da se naše stanovništvo već naviklo da živi po evropskim standardima - kaže Pacoli.
I Moskva će podržati našu stolicu u UN-u
- Kada se konačno dogovorimo s Beogradom u vezi s našim članstvom u UN-u, Rusija će to podržati i neće, nasuprot nekim špekulacijama, ostati protiv članstva Kosova u UN-u ili posebno “trgovati” s velikim silama oko toga - vjeruje ministar vanjskih poslova Behdžet Pacoli.
Budućnost bez granica
- Neophodno je izvršiti demarkaciju i daj Bože da se to završi i zaboravi, jer granice, ustvari, nikome ne trebaju. Mi stremimo da budućnost bude bez granica s punom slobodom kretanja ljudi, ideja, robe i kapitala. To će se, najvjerovatnije, i dogoditi - kaže Pacoli.
