To su putarine za održavanje puteva u iznosu 0,15 KM po litru, a druga je putarina za izgradnju autoputeva i rekonstrukciju drugih puteva u iznosu 0,25 KM po litru prodanog derivata. Kad se ovo izračuna, od 2006. godine, otkad je uvedena, prikupljeno je 2 milijarde i 735 miliona KM za održavanje puteva i 1 milijarda i 872 miliona KM putarina za izgradnju autoputeva. Osim putarina, po litru goriva plaća se i akciza u iznosu od 0,30 KM do 0,45 KM po litru, zavisno o derivatu o kojem se radi. A na osnovu akciza od 2006. do 2019. godine je prikupljeno ukupno 6 milijardi i 378 miliona KM, javili su iz Uprave za indirektno oporezivanje BiH. Sredstva se dijele prema odluci Upravnog odbora UIO na entitet FBiH, RS i Brčko distrikt, zavisno od prihoda, u koeficijentima otprilike 60:38:2 procenata FBiH-RS-Brčko distrikt BiH.
Osim ovih prihoda, UIO je u toku 2019. godine prikupila i prihode po osnovu akciza na naftu i naftne derivate u ukupnom iznosu od 532,4 miliona KM. Radi se o spornom Zakonu o akcizama usvojenom krajem 2017. godine, kada je tijesnom većinom 22:20 izglasan ovaj Zakon. Jedan dio zastupnika iz tadašnjeg Kluba SDA, koje je predvodio Senad Šepić, nisu htjeli podržati ovo poskupljenje navodeći da vlast koju predvodi Novalić i Zvizdić nema namjeru praviti puteve i otvarati nova radna mjesta, nego putem akciza kupovati izbore i održavati se na vlasti. Izetbegović i Radončić su tada govorili da će od BiH u 2018. i 2019. napraviti najveće gradilište u ovom dijelu Evrope, izgraditi ceste, autoceste i sačuvati ljude u BiH.
Šepić je, zajedno sa još nekoliko zastupnika isključen iz SDA i osnovao je Nezavisni blok i nastavio se boriti za principe koje je zagovarao, protiv korupcije, novih nameta ljudima i protiv vladavine pojedinaca, umjesto institucija u BiH. Izetbegović i Radončić su i danas u koaliciji zajedno, nije bilo puteva, novih kilometara autoputa, a za te tri godine je preko 250 hiljada ljudi napustilo BiH. To je bilans politika i razlika između jednih i drugih političara.
Dok su jedni, po ko zna koji put varali svoje birače, drugi su se hrabro suprotstavili tome, po cijenu da budu isključeni iz takvih stranaka i ostanu manjina, ali su odgovorno ostali na pravoj i strani naroda. Danas je puno jasnije ko je govorio istinu, ko je bio upravu, a ko je sebično lagao narod radi očuvanja svojih pozicija i privilegija koje donosi vlast. Ove brojke najbolje govore, a lokalni izbori su nova prilika da građani neke kazne, a neke nagrade za njihovu dosljednost i borbu na koju se mogu osloniti i kojoj mogu vjerovati.
