Ako stavite ljude u užasne uvjete života, ako im ne pružite pomoć, nego ih ostavite i zaboravite, užasne stvari dešavat će se među njima, bilo da su oni Nijemci, Afganistanci ili Bosanci, kaže humanitarac Dirk Planert.
Taj Nijemac posljednjih mjeseci bori se i s bosanskohercegovačkim i s evropskim političarima i institucijama kako bi pomogao stotinama izbjeglica i migranata koji su u kampu Vučjak, gdje su uvjeti života, kako nam kaže, gori nego u srednjem vijeku.
"Kada su izbjeglice za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini došle u Njemačku, dobili su dobar smještaj, čist i zdrav, dobili su kasnije priliku raditi, djeca su mogla ići u školu i imali su šansu za normalan život. Ovdje ljude bacaju daleko i sklanjaju ih s vidika. Kada stavite stotine ljudi na užasno mjesto, onda se užasne stvari i dešavaju, bez obzira na to jesu li iz Njemačke, Afganistana ili Bosne", ističe on u razgovoru za Al Jazeeru nakon jedne duge i teške noći.
Naime, u jutarnjim satima u četvrtak dogodio se sukob između migranata, koji je eskalirao u okršaj hladnim oružjem i jedan od njih smrtno je stradao od uboda nožem, dok su dva povrijeđena. Planert navodi da su povrijeđeni u teškom stanju.
Kaže da trenutno u kampu boravi približno 800 izbjeglica i migranta, te da je uvijek između 600 i 1.200 ljudi u Vučjaku jer stalno neki dolaze, a neki odlaze.
I Bihać je ostavljen
Tog njemačkog humanitarca, koji je tokom rata u Bosni i Hercegovini dovozio humanitarnu pomoć i djelovao kao humanitarni radnik u opkoljenom Bihaću, ali i šire u Hrvatskoj, užasava činjenica što su ljudi u tom kampu prepušteni sami sebi.
"Svi su napustili ove ljude, i Bosna i Hercegovina i Evropska unija i tzv. humanitarne organizacije", govori nam nakon teške noći i teških mjeseci kroz koje je prošao.
"Pojedine humanitarne organizacije dolaze, među kojima i Međunarodna organizacija za migrante, prošetaju 20-ak metara kroz kamp, kao, da vide kako je stanje. Ne pričaju s ljudima; kažu da je ovo ilegalni kamp, pa im je to problem. Ludnica! Nije ovo srednji vijek."
Pod šatorima svakodnevno rade timovi ljekara, humanitaraca i volontera iz Evrope s kojima je Planert kontaktirao ili koji su se njemu javili. No, naš sagovornik ističe da
je sve to nesigurno, da treba još ljudi.
"Svakog dana stotine u šatorima traže pomoć ljekara. Srećom, sada imamo jednu doktoricu iz Mađarske, koja volontira mjesec, ali ne znamo šta onda. Uglavnom imamo od tri do šest ljudi u timu. Ja često ne mogu pomoći jer moram organizirati logistiku. I prošle sedmice jedan doktor dolazio je iz Njemačke, ove i sljedeće sedmice tu je jedna doktorica iz hitne pomoći."
Ovdje ne traže samo pomoć ljudi iz kampa Vučjak.
"Izbjeglice i migranti, žene i djeca dolaze nam iz drugih kampova koji su tu. Prelaze 10 kilometara, prolaze sami kroz šumu jer im treba ljekarska pomoć", objašnjava on.
U samom Vučjaku nema žena i male djece, sve su muškarci, ali...
"Dosta je maloljetnika, vrlo mnogo. Najmlađi ima 11 godina i liječimo mu noge jakim lijekovima jer je pješke došao do Bosne i Hercegovine", objašnjava sagovornik Al Jazeere.
Kontakt s europarlamentarcima
Budući da je uvidio kako bh. politika "pojede" sve donacije i najave pomoći, jer one sve idu preko Sarajeva, gdje i nestaju, kako nam kaže, Planert se angažirao i na političkom planu, pa se povezao s troje europarlamentaraca.
"Komuniciram s političarima iz Evropskog parlamenta; iz Njemačke su Dietmar Koester i Erik Marquard, te Bettina Vollath iz Austrije. Rekli su da žele pomoći i ja sam im rekao i uvijek im kažem: 'Vrlo, vrlo, vrlo je važno da ne gledate samo Vučjak. Vučjaku treba pomoći, ali i Bihaću", govori on i objašnjava svoj stav prema bh. prijestonici:
"Rekao sam im da ne šalju novac u Sarajevo jer Sarajevo pojede sav novac i ne šalje ništa ni migrantima ni Bihaću, koji je prepušten sam sebi. Sada imamo te ljude u Evropskom parlamentu koji bi nam trebali pomoći. Koester je bio prvi političar koji je govorio u Evropskom parlamentu o problemu Vučjaka i Bihaća."
Vollath je posredstvom društvene mreže najavila da će u petak (20. septembra) posjetiti Vučjak i iz prve ruke vidjeti stanje s izbjeglicama i migrantima u Bosni i Hercegovini, blizu evropske granice.
Pitali smo Planerta hoće li svi ti kontakti pomoći da se riješi ili barem olakša situacija u Vučjaku prije zime, koja bi mogla žestoko pogoditi ljude koji žive u šatorima i koji su krhkog zdravstvenog stanja.
"Znate li kakva je evropska politika? Ona vam je kao Titanic, ogromna i spora, a ja sam u odnosu na nju brzi gliser koji stalno traži i trči po pomoć dok ona tromo reagira. Sumnjam da će doći pomoć do zime, ali je moj posao i zadatak da sve alarmiram što mogu i što prije."
Šta se treba uraditi prije zime?
"Pokušavali smo doći do većeg vozila s pogonom na sve točkove, ali je to preskupo. Ipak, dobili smo garancije čelnika iz Bihaća da će nam čistiti put od snijega, pa bismo trebali 'normalnim automobilima' dolaziti u kamp. Trebaju nam barem dva kontejnera u koje bismo smjestili ljekarsku pomoć; prehladno će biti za ljude da se skroz svuku ako trebaju potpuni pregled ili neki određeni pregled koji traži takve uvjete."
Pomoć nestaje u administraciji
Na pitanje kako riješiti probleme direktno proziva administraciju i govori:
"Neophodno je da se trenutno obustavi davanje novca vlastima jer se sav novac uzme i sakrije. Potom EU treba poslati nekog ko će sve organizirati i nadgledati raspored humanitarne pomoći jer ona trenutno samo nestaje."
"Treba pomoći i Bihaću jer mi se čini da je tamo gore stanje nego u ratu. Dok je bio rat, postojala je neka nada, neka borba za bolje. Sada je u Bihaću velika tuga. Potrebno je i ponuditi pomoć gradovima blizu Bihaća pod uvjetom da prime migrante. Mislim da nije problem smjestiti 100-200 ljudi u nekom gradu koji ima 5.000 stanovnika."
Dodaje da je u posljednje dvije godine svaki migrant koji je došao u Bosnu i Hercegovinu došao i u Bihać, što se zaista osjeti u tom gradu na Uni, kojem slabo ko pomaže.
Uprkos svemu, Planert nam još govori da postoje i dodatne loše stvari koje prate njegov rad, ali i one ljepše, koje pokazuju dobru stranu bh. ljudi.
"Portal Antimigrant objavio je da koristim kamp da zaradim novac, da uzimam novac od ljudi i za ove ljude, napisali su da obučavam borce, da sam mason. Kada sam rekao da je jedino istina da sam slobodni zidar, onda su mi napisali da obožavam đavola! Možete li to zamisliti?", priča on i nastavlja:
"No, sve ima dvije strane. Imam jedne džamije s vjernicima je sakupio obuću za ljude u kampu, a za vrijeme Kurban-bajrama donijeli su hranu i pomoć. Takav je Bihać koji pamtim iz rata, kad su se ljudi pomagali, razumijevali..."
