Uglavnom su to izbjeglice iz Afganistana koje ne žele nazad u svoju domovinu, ali ni u Prihvatni centar “Borići” u Bihaću, jer žele biti blizu granice sa Republikom Hrvatskom.
Želim u Italiju ili Belgiju, porodica mi je u Afganistanu, ali u Evropi imam rođake i prijatelje, oni će mi pomoći. Ovdje sam tri mjeseca i svaki dan je sve teže, jer je hladnije – kaže Abdulah iz Afganistana.
Slično misli i njegov sunarodnjak Hasan.
Imamo pravo na bolji život i da ostvarimo svoj san zato smo ovdje i zato smo napustili Afganistan, gdje, nakon dolaska talibana nikome nije dobro – kaže Hasan iz Afganistana.
Iako su sami napravili šatorski kamp u Velikoj Kladuši, jer ne žele u Prihvatni centar “Borići” u Bihaću, kažu da su im uvjeti u tom kampu teški i da strahuju šta će biti kada nastupi zima.
Nemamo ništa. Spavamo na zemlji, od odjeće za djecu napravimo krevet, u jednom malom šatoru spava šestero djece i sve je mokro jer kiša stalno pada – objašnjava Adija iz Afganistana.
Oni koji borave u improvizovanom kampu žale se na nedostatak osnovnih uvjeta za život, javlja Anadolija.
Ja sam sa mužem i kćerkom ovdje i jako nam je teško. Jedemo šta nam dobri ljudi i organizacije donesu, ali ne možemo se kupati, nemamo toalet – kaže Afganistanka Zehra i nastavlja:
Sa nama je ovdje jedna majka sa trogodišnjim unukom i teško se snalaze. Mama je uspjela preći granicu i sada je u Zagrebu, a njih dvije su ovdje, i brinem za njih.
Jedini prihvatni centar za porodice sa djecom u Unsko-sanskom kantonu je “Borići” u Bihaću. U Prihvatnom centru “Lipa” u Bihaću će nakon otvorenja biti poseban dio namijenjen za ove kategorije, u kojem će moći biti smješteno oko 400 osoba.
