Međutim, i BiH ima nekoliko sasvim provedivih mogućnosti da zaustavi drastičan i nekontroliran priliv migranata preko istočne državne granice.
O mogućim taktikama protiv ilegalnih migracija se posljednjih sedmica i mjeseci govori, predlaže, a zatim se i neobično lako odustaje od njih nakon što se predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik potpuno nesuvislim argumentima usprotivi prijedlozima koji imaju punu zakonsku osnovu.
Ovo je već situacija za pitanje – šta Dodik (ne) želi postići tim opstruktivnim ponašanjem u vezi s migrantskom krizom i zašto mu ostali akteri vlasti to dopuštaju te kakve su krajnje namjere i jednih i drugih?
Granična policija BiH, MUP, državne agencije
Granična policija je odavno morala biti na državnoj granici u pojačanom sastavu. Ovo je zakonska obaveza Granične policije BiH, a aktuelna situacija potpuno opravdava preraspoređivanje graničnih policajaca sa manje ugroženih dijelova granice i aerodroma na istočnu crtu.
Bar privremeno.
Takva opcija je ograničenog dometa, jer se već kod pokušaja planiranja pokazalo da u Graničnoj policiji BiH nedostaje veliki broj policajaca, odnosno da je i redovni sastav nepopunjen. Takvo stanje vlada već godinama pa je ovdje tema za istraživanje – zašto Granična policija BiH nije ranije popunjena, budući da je problem masovnih migracija aktuelan već pune četiri godine?
Ipak, i sa nepotpunim sastavom Granična policija BiH bi mogla dio ljudstva prebaciti na dijelove granice koji su najčešće na migrantskim rutama.
Redovni sastav policije MUP-a Republike Srpske mogao bi poduzeti isti manevar – preusmjeriti dio ljudstva sa mirnijih područja iz unutrašnjosti RS u pogranično područje. Ovakvu mogućnost i ministar MUP-a Republike Srpske Dragan Lukač i Milorad Dodik kategorički odbacuju.
Indikativna je žustrina s kojom zvaničnici [bh. entiteta] Republike Srpske odbijaju sarađivati na ovom poslu na bilo koji način. A ovih dana je postalo jasno i zašto – MUP Republike Srpske je na sasvim drugačijem zadatku. Naime, policajci duž Podrinja i istočne Hercegovine ne samo da ne sprječavaju ulazak migranata, nego prihvataju grupe i ekspresno ih poprate do administrativne crte entiteta Federacije BiH i čini se da je time njihov cilj postignut – Federacija BiH se svakodnevno dodatno opterećuje novim sigurnosnim i humanitarnim balastom što sadrži opasne krajnje namjere.
U domenu policijskog djelovanja na istočnoj granici BiH uz MUP Republike Srpske bi se mogli na osnovu sporazuma o međuentitetskoj saradnji angažirati i policajci iz Federacije BiH, kao kod rada na kriminalnim slučajevima i to kao pojačanje. Također, prije nekoliko dana ministar sigurnosti Dragan Mektić predlagao je da na granicu izađu i policajci državnih policijskih agencija (SIPA i DKPT), što je također zakonska mogućnost obzirom na njihove ingerencije na cijeloj teritoriji BiH.
To kao i podizanje fizičkih prepreka od žice ili angažiranje Frontexa (Agencija za evropsku graničnu i obalnu stražu) Dodik je redovno odbijao i blokirao u Predsjedništvu BiH. Posebno je bio decidan po pitanju angažiranja vojske.
Nakon posljednje sjednice Predsjedništva BiH predsjedavajući Milorad Dodik potvrdio je da nije prihvatio inicijativu da se duž granice Bosne i Hercegovine rasporede pripadnici Oružanih snaga BiH da štite granicu od migranata.
Oružane snage BiH jesu nadležne da štite granicu
"Tu odluku neće moći donijeti. Oružane snage nemaju tu nadležnost. A osim toga, kao srpski član Predsjedništva BiH, ne mogu da prihvatim da se vojska raspoređuje na granici sa Srbijom", rekao je Dodik.
U ovome leži jedna neistina, ali i suština Dodikove opstrukcije.
Što se tiče nadležnosti vojske u Zakonu o službi u Oružanim snagama BiH Član 4 kaže da su "zadaci Oružanih snaga učešće u operacijama kolektivne sigurnosti, u operacijama za podršku miru i samoodbrani, uključujući i borbu protiv terorizma".
Nesporno je da bi raspoređivanje na granicu bilo u funkciji kolektivne sigurnosti (kao što su akcije pri požarima i poplavama koje Predsjedništvo BiH automatski odobrava), a činjenica da je među migrantima dosad otkriveno pet Afganistanaca povezanih sa ekstremističkim grupama pokriva i dio odredbe o "borbi protiv terorizma".
Ovo je posredno potvrdila i ministrica odbrane Marina Pendeš poručivši iz Brisela sa sastanka predstavnika zemalja NATO-a i partnera u misijama da "...vojska nema zapovijed vrhovne komande za djelovanje". A činjenica je da su spremni za djelovanje.
U pograničnom pojasu na stalnim lokacijama već su raspoređena tri bataljona Oružanih snaga BiH (Bijeljina, Goražde, Bileća) čiji raspored uz granicu uopće nije slučajan. Ovi bataljoni u kratkom roku po potrebi ili radi smjene ljudstva mogu biti ojačani iz jedinica lociranih u drugom pojasu po dubini teritorije BiH (Orašje, Živinice, Sarajevo, Čapljina). Dakle, sasvim je jasno da su Oružane snage BiH spremne odgovoriti zadatku.
Naravno, ni na kakve represivne akcije vojske prema migrantima niko nije ni pomislio. Tu bi se moglo raditi jedino o ispomoći graničnim policajcima pri patroliranju, osmatranju i pokrivanju neuralgičnih tačaka privremenim punktovima.
Vojska bi svojim prisustvom i upozorenjima odvraćala migrantske grupe od kretanja i prelaska u BiH, mogli bi pravovremeno alarmirati policijske snage ovlaštene za postupanje, osmatrati iz zraka helikopterskim preletima, inžinjerijske jedinice bi mogle postaviti fizičke zapreke na ilegalnim stazama i seoskim/šumskim putevima.
Dakle, uključenjem vojske moguće je odmah angažirati 2-3 hiljade vojnika i provesti jedan spektar mjera za koje Granična policija BiH trenutno nema snaga ni tehnike. Ali, izgleda da na nivou politike različitim snagama nije u interesu poduzimanje efikasnih mjera.
A što se tiče Dodikove populističke brige za to da se na Drinu između "dvije srpske države" ne postavi nikakva vojska zaista se radi samo o prikrivanju namjere da se spriječi bilo koja efikasna antimigracijska mjera. Ali, izgleda da su tu ne radi samo o Dodiku i srpskoj politici.
Politika skrojena negdje drugdje
"To što rade i planiraju u Sarajevu je džaba. Neka oni prime te migrante koje su sasvim svjesno pustili u BiH na osnovu politike koja je skrojena na nekim drugim mjestima...", ustvrdio je Dodik prije nekoliko dana pred novinarima u Bratuncu.
"Odbacujemo svaku vrstu stacioniranja migranata i odbijamo i sredstva EU za tu namjenu. Ovu krizu nismo produkovali i ne želimo da trpimo posljedice".
O kakvoj je politici riječ, gdje je i kako skrojena? Šta je krajnji cilj?
Pokušamo li Dodika čitati između redova, shvatit ćemo da se situacija razvija ka dopuštanju punjenja Federacije BiH migrantima i to onog njenog dijela sa bošnjačkom većinom. Odmah zatim se nameće i pitanje odgovornosti i skrivenih namjera hrvatskih i bošnjačkih političara u vlasti, ali i evropskih koji "ne nalaze" rješenje za bosansku epizodu migrantske krize.
Za hrvatske političare je manje-više jasno. Oni na crti HDZ-a odavno sve koordiniraju sa Dodikom tako da migrantske grupe koje MUP Republike Srpske provede kroz Hercegovinu, policajci Hercegovačko-neretvanskog kantona i Kantona 10 bez zadržavanja usmjeravaju ka Bihaću, a sjetimo se drame na Ivanu i pokušaja sprječavanja dovoza migranata u centar na Salakovcu.
Što se tiče bošnjačkih i tzv. građansko-lijevih snaga u vlasti morali bi konačno odgovoriti zašto mlako prihvataju očigledno npr. Dodikovo nezakonito odbijanje angažiranja vojske. Ponašaju se po modelu "eto, mi smo pokušali, a on neće". I na tome ostaje bez posljedica po Dodika, iako je već u brojnim potezima djelovao izvan svojih nadležnosti.
Zatim, ako je već iz Republike Srpske odbijeno raspoređivanje dodatne policije na granicu, zašto federalne vlasti (kao jedno od mogućih rješenja) nisu angažirale Federalnu upravu policije (FUP) i policije kantona na administrativnoj liniji entiteta te spriječile ulazak migranata u Federaciju BiH? Kad bi u Republikoj Srpskoj na ovaj način ostalo prvih nekoliko stotina migranata, u Banjoj Luci bi vjerovatno drugačije razmišljali o zaštiti granice BiH.
I na koncu, nakon što je Dodik odbio i opstruirao sva predložena rješenja, nismo čuli da su ovi drugi tražili neki prijedlog rješenja od njega. Ili da iskoristi svoj navodni uticaj u Srbiji i zatraži zatvaranje ilegalnih kanala. Naravno, on bi to odbio, ali bi se time razotkrilo upravljanje srbijanskih vlasti migrantskim tokovima na štetu BiH.
Formiranje novog "migracijskog centra" na lokaciji Vučijak tek je očajnički pokušaj vlasti u Unsko-sanskom kantonu da ublaže pritisak na Veliku Kladušu, Cazin i Bihać. Naime, formiranje migrantskog centra bez ikakvih uslova za boravak, a uz samu granicu sa Hrvatskom, u Zagrebu i međunarodnim tijelima EU za praćenje migracija protumačeno je kao pomalo proziran pokušaj da se imitira srbijansko-crnogorska taktika prebacivanja migranata susjedima te je lokacija već označena kao "neprihvatljiva".
Destruktivni projekti
Opisano jalovo djelovanje bošnjačke političke elite daje osnovu za teorije o tome da dio nje zapravo pogoduje velikodržavnim projektima tako što i sami vode projekat zadovoljavanja partikularnih nacionalnih bošnjačkih, a ne cjelovitih državnih bosanskih interesa o čemu je u posljednje vrijeme više puta govorio akademik Esad Duraković.
U tom kontekstu i u konkretnoj situaciji gdje broj migranata iz islamskih zemalja raste samo na 23 posto teritorije države dobijaju smisao ranije besmislene teorije srpskih nacionalista o namjerama promjene etničke strukture u BiH naseljavanjem Arapa.
Naime, prema objavljenim svjedočenjima profesora Dušana Bilandžića, učesnika sastanaka i pregovora Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića u Karađorđevu, članica Miloševićevog tima Smilja Avramov diskutirala je da se u podjeli Bosne "prvo mora definisati šta je srpsko, a šta hrvatsko, jer Alija Izetbegović namjerava dovesti pola miliona Arapa i napraviti džamahiriju". To je bila samo velikosrpska mantra i građenje alibija za agresiju sve dok se nisu počele slagati kockice mozaika neke drugačije Bosne i Hercegovine.
U ratnim godinama zaista smo dobili mudžahedine, a zemlja je bila premrežena djelovanjem raznih islamskih humanitarnih organizacija zagonetne misije. Tradicionalni bosanski islam odjednom je dobio konkurenciju u agresivnom vehabizmu/selefizmu.
U poslijeratnim godinama počele su "investicije" sumnjivog novca u sporedne i lične biznis projekte i džamije (umjesto u fabrike, bolnice i škole) da bi posljednjih godina svjedočili rasprodaji hiljada hektara zemljišta i gradnji resorta za anonimne kupce iz arapskih zemalja.
Kada je sve eskaliralo, u probosanskim intelektualnim krugovima pojava je nazvana "rasprodajom bosanskog grunta i vitalnih resursa sa sumnjivim ciljem" i "promjenom karaktera bosanskog društva", a prve pravne ekspertize utvrdile su niz nezakonitih pogodovanja misterioznim biznismenima iz arapskog svijeta od domaćih tajkuna i političara.
I na koncu imamo migrante iz islamskih zemalja koje istočni susjedi propuštaju u BiH, vlasti Republike Srpske i tzv. "hrvatskih područja" ih usmjeravaju na 23 posto "bošnjačke teritorije", Hrvatska podiže prepreke i policijskom represijom ne dozvoljava prolaz, a EU i drugi međunarodni faktori znakovito šute o tome i poduzimaju mjere koje su kako se čini usmjerene na stvaranje uslova za trajan ostanak zaglavljenih migranata u BiH.
Čemu sve ovo vodi? Umjesto analiza i zaključaka vrijeme je da autori globalnog, ili najmanje regionalnog, projekta te nacionalne elite objelodane krajnje namjere i svoje vizije ovog prostora u budućnosti. Naravno, iluzorno je očekivati da će to i učiniti i priznati destruktivne namjere.
Ali, također je jasno i da postojanje takvog projekta više nije nikakva tajna te da je kao takav podložan i kritici javnosti i eventualnim negativnim reakcijama kritične mase građana.
Piše: Edin Subašić (Al Jazeera)
