Nakon pet godina izbivanja Bošnjaka iz Hrvatskog sabora rođeni Maglajlija s adresom stanovanja u Zagrebu Bermin Meškić nada se da će na nedjeljnim parlamentarnim izborima 5. jula uspjeti vratiti Bošnjake u ovo zakonodavno tijelo Republike Hrvatske.
On je, naime, kandidat za saborskog zastupnika Bošnjaka i ostale četiri nacionalne manjine (Albanaca, Crnogoraca, Slovenaca i Makedonaca) ispred Stranke demokratske akcije Hrvatske (SDAH) i bošnjačkih asocijacija u toj zemlji.
Mnogi predviđaju da će ovo biti najneizvjesniji izbori za kandidata na listi nacionalnih manjina koji će predstavljati Albance, Bošnjake, Crnogorce, Makedonce i Slovence jer gotovo svi imaju podjednake šanse. Na listi je troje Albanaca – Ermina Lekaj Prljaskaj, Idris Sulejman i Tahiri Hebib, te četvorica Bošnjaka – Armin Hodžić, Mensur Ferhatović, Nedžad Hodžić i Bermin Meškić.
Bošnjaci već pet godina nemaju zastupnika u Hrvatskom saboru otkako je 2015., nakon Nedžada Hodžića, mandat zastupnice albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine osvojila Ermina Lekaj Prljaskaj iz reda Albanaca. Njihova kampanja nije baš u žiži javnosti, jer ne mogu doći do izražaja od velikih stranaka, ali se i među njima vode žestoke borbe.
Prema onome što se može vidjeti u medijima, u redovima Bošnjaka najveća bitka traje između Armina Hodžića koji nastupa pod sloganom „Nova snaga“, dok Meškić s porukom „Složimo život zajedno“ poručuje kako je i njegov osnovni interes boljitak Bošnjaka u Hrvatskoj.
Meškićeva biografija interesantna je i zbog činjenice da je sarajevski zet, a u razgovoru za „Azru“ u šali poručuje da, ukoliko u nedjelju pobijedi i bude moguće zbog Corona krize prijeći granicu iz BiH u Hrvatsku, možemo na čestitanje doći s njegovom punicom iz Sarajeva u Zagreb.
Zapravo, Meškić je uvjeren da će mu punica prva čestita ulazak u Sabor Republike Hrvatske jer, kako kaže, „punice donose sreću svojim zetovima“.
Meškić je prvi Bošnjak mlađi od četrdeset godina koji je završio diplomatsku akademiju u Zagrebu te je magistar pravnih nauka. Kao sedmogodišnjak u najezdi agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu s porodicom 1992. napustio svoj Novi Šeher kod Maglaja i zamijenio ga za hrvatsku prijestonicu u kojoj živi već 28 godina. Dok je studirao radio je povremene poslove da bi pomagao školovanje sestre.
Oženio je Nejru Kadić iz Sarajeva s kojom ima dvoje djece Narin i Mak Alija. Diploma „sarajevski zet“, kako kaže, ipak mu je najvrijednija i najbolja inspiracija pa čak i u izbornoj kampanji.
-Ko ima zeta, ima se čemu i nadati, jer zet unosi radost u novu porodicu – kroz smijeh govori Meškić i napominje:
-Gledajte, kada dođete punici u goste ona će uvijek reći: Došao mi je zet, a dolazak kćerke se valjda podrazumijeva“.
Nejra, pak, na ovo dodaje: „Bermine, budi bolan uspravan i kad punici dolaziš“. Dodatnom opaskom „složimo život zajedno“, jasno daje do znanja koliko potiče supruga na političkom putu osvajanja saborskog mandata.
Meškića poznanici, inače, opisuju tipično zagrebačkim izrazom – „zbigecan“, a to znači nasmijan, skockan, obrijan, dotjeran, namirisan.
-Želim na ličnom primjeru promijeniti percepciju nas Bosanaca na zapadu. Nisu samo vicevi o Muji i Sulji kao i nažuljane ruke puka prepoznatljivost nas Bosanaca. Želim pokazati da i mi nosimo kravatu uz opeglano odijelo i da imamo nešto i od škole te da smo rame uz rame s drugima isto intelektualci i znanstvenici, sportaši, umjetnici. Nikada Bosanac nije bio glup kako nam mnogi u vicevima serviraju. To ja svojom pojavom želim svjedočiti i ponukati druge na to jer mi koji smo izvan Bosne najbolji smo ambasadori jedine nam domovine Bosne i Hercegovine, svojim riječima i djelom. U konačnici to nam je i vjerski imperativ kojeg još od mejtefa nosimo – kaže Meškić.
Ističući činjenicu da je svaki sedmi poginuli hrvatski branitelj tokom Domovinskog rata bio Bošnjak, dodaje i podatak da je u Hrvatskoj vojsci u odbranu države od agresije uspravno uz većinski hrvatski narod stalo 25.000 Bošnjaka od kojih je 1.168 poginulo pod hrvatskom trobojnicom.
-To nas čini obavezujućim da širimo tu istinu i svima govorimo o tome. Povest ću inicijativu da taj podatak uđe u školske udžbenike – dodaje
Dok je studirao na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu nije se libio raditi i teške fizičke poslove kako bi pomagao majci u školovanju sestre. Otud napominje da su i „žuljevi na rukama tragovi da smo mi Bosanci čestiti ljudi i da se svugdje snađemo“.
-Ti žuljevi su stanje čestitosti, radišnosti i poštenja. To je fenomen našeg naroda. Nerijetki su slučajevi naših ljudi iz Bosne koji su u Zagreb došli u tuđim tenisicama i tuđim farmerkama da bi danas imali po pet-šest firmi i pedesetak radnika zaposlenih. Tome svjedoči moj prijatelj Admir Suljić iz Bužima o kojem se studije mogu napisati. Bilo bi dobro i film snimiti o njemu – govori nam Meškić i iznosi stajalište: da su Vlade Republike Slovenije i Hrvatske iole senzibilne na ovu temu za svoje ministre privrede imenovale bi upravo „svoje“ Bosance, jer su velikim dijelom ti vrijedni Bosanci zaslužni za ekonomske prilike i u jednoj i u drugoj državi po pitanju da od jedne kune ili eura naprave ne dva nego tri.
-Na stotine uspješnih privrednika, proizvođača i izvoznika su upravo ljudi koji se nalaze po Hrvatskoj i Sloveniji koji su izašli iz Bosne, ali Bosna iz njih nikada izašla nije. Otudapomažu i svoje porodice u Bosni šaljući ogroman novac i ulažući u privredni kapital u matičnu domovinu. Vrijeme je da to neko s pozicija i prepozna tvrdi on.
Meškić je, inače, prvo zaposlenje imao je u Islamskoj gimnaziji „Dr. Ahmed Smajlović“, jedinstvenoj odgojno-obrazovnoj ustanovi u Hrvatskoj, a potom se zaposlio kao voditelj pravne službe u Mešihatu Islamske zajednice u Hrvatskoj. Kao besplatni pravni savjetnik pet godina je pružao savjete i konkretnu pomaoć ljudima u potrebi.
-Više od 120 ljudi u pet godina mi se javilo da im pomognem kroz pravne savjete. To nema cijenu. Tu je jedina cijena ljudskost i one radosne oči kada ih pogledate nakon riješenog slučaja – zaključuje Meškić i poručuje da se on samo drži one dobre stare krilatice uklesane i na bosansim stećcima na kojima je Bošnjak uvijek uspravan.
-Nikada ne kleči. Ispružene je ruke s pet prsta u znak da je ispravan i uspravan. E takvi ćemo mi Bošnjaci biti i u budućnosti – uvjeren je Meškić.
