Trojica članova posljednjeg Predsjedništva SFRJ: Stjepan Mesić iz Hrvatske, Bogić Bogićević iz Bosne i Hercegovine i Vasil Tupurkovski iz Sjeverne Makedonije, ovih dana dovršavaju dokument nazvan Apel za spas Bosne i Hercegovine, koji planiraju uputiti ključnim instancama unutar i izvan BiH na kojima se odlučuje o toj zemlji, ali će ga namijeniti i “svima kojih se to tiče”, kao i cijeloj javnosti.
Kako je objavio tjednik Nacional, Mesić, Bogićević i Tupurkovski u svom Apelu zagovaraju posve suprotno rješenje za BiH od etničkih koncepata Republike Srpske i HDZ-a BiH, koje podržavaju vlasti iz Beograda i Zagreba, prenosi “Jutarnji list”.
Jedino rješenje
Za razliku od takvih politika, koje u nacionalno podijeljenoj zemlji nastoje dodatno osnažiti etnički na račun građanskog načina odlučivanja, inicijatori i autori Apela za spas BiH uvjereni su da je “jedino rješenje za Bosnu i Hercegovinu građanska država”.
Posebno je zanimljivo da u ovome ima Mesić, koji je deset godina bio hrvatski predsjednik, a sada je na suprotnoj strani od Banskih dvora i Pantovčaka.
“Propali su i ovi posljednji pregovori u Neumu i shvatili smo da se nešto mora učiniti. Sadašnja ‘daytonska BiH’ je nefunkcionalna i zato radimo na prijedlogu kako izići iz sadašnje situacije”, objasnio je Stjepan Mesić na početku razgovora za “Jutarnji list”.
Kako izgleda vaš zajednički prijedlog?
“Zasad smo još u fazi usuglašavanja i ne bi bilo dobro da iziđem u javnost s tekstom”.
Koliko znam, predlažete građansko uređenje BiH, a to je suprotno od politike Vlade Andreja Plenkovića i predsjednika Zoran Milanovića.
“Neću komentirati politiku hrvatskih tijela jer to je njihova stvar. Imam pravo na vlastito mišljenje o rješavanju problema u BiH i zbog toga ćemo Bogićević, Tupurkovski i ja izići s Apelom za spas BiH”.
Vaša stajališta o BiH stubokom se razlikuju od Milanovićevih. Zamjera li vam to predsjednik?
“On je rekao da se nas dvojica nalazimo i razgovaramo. U nekim pitanjima se slažemo, a u nekim ja pokušavam nagovoriti njega ili on mene, ali nas dvojica smo i dalje prijatelji”.
Vi ne mislite da postoji tendencija majoriziranja tamošnjih Hrvata koja se najbolje vidi na primjeru Željka Komšića, koji je glasovima Bošnjaka izabran u Predsjedništvo BiH?
“To je jedno od pitanja koja pokušavamo razriješiti u dokumentu. Hrvatska politika vodila se principom ‘što više putovnica se podijeli u BiH, to će biti sigurnija pozicija Hrvata’, a to je bilo pogrešno. Želim reći da su i neke izvanjske politike imale utjecaj na sadašnje stanje u kojem je Bosna i Hercegovina.
Što se tiče Željka Komšića, prema mojem mišljenju, njegov izbor predstavlja korak prema građanskoj državi, jer za njega su uz Bošnjake i Hrvate glasali Srbi i pripadnici manjina.
Predstavljaju državu
Oni su glasali za Komšića jer on podržava BiH, bio je pripadnik Armije BiH. Jednostavno, Komšiću se ne može prigovoriti da je bilo gdje bio protiv Bosne i Hercegovine.
Osim toga, u Predsjedništvo BiH ne bira se predstavnik Hrvata, Srba i Bošnjaka. Bira se po jedan član iz hrvatskog korpusa, kao i iz bošnjačkog, odnosno, srpskog, međutim, oni svaki za sebe ne predstavljaju nikoga, nego predstavljaju državu Bosnu i Hercegovinu.
