Prva plaća koju je dobio radeći u vojnom poduzeću „Slobodan Princip – Seljo“ u Vitezu iznosila je oko 300 njemačkih maraka, „što je za mene bilo pravo bogatstvo“, znao je reći, neizmjerno sretan, pa je ponekad sam sebi govorio: “Pero, ovdje ćeš raditi do groba, svaki ćeš mjesec u džepu imati po tristo maraka, vremenom možda i više i nemoj ni pomišljati tražiti kruha nad pogačom”.
Međutim, njegov nemirni duh mu ipak nije dao mira, brzo je osjetio da „to nije to“ tih 300 maraka koje je zarađivao, da mora tražiti načina kako zaraditi mjesečno i više, da to želi i da može… I u sljedećim godinama Pero Gudelj, popularni Pera, stigao je do ostvarenja „američkog sna“, koji podrazumijeva „krenuti na put, u posao, od ničega s vremenom, trudom, radom, vizionarstvom… stići do milijunskog bogatstva“. Gudelj je taj san dosanjao, a mi ćemo pokušati u kratkim crtama dočarati taj put kojim je Pera išao i do toga, činilo se ponekad i njemu, nedostižnog cilja, i stigao.
Naime, Pero je već od rane mladosti pokazivao interes za glazbu, za harmoniku prije svega. Radio je u „Slobodanu Principu-Selji“, zarađivao je 300 maraka, ponekad i desetak posto više, vremenom kupio harmoniku, i samouk, vikendom počeo svirati na seoskim svadbama i drugim obiteljskim svećanostima. Tako je uz rad i zaradu u SPS-u u Vitezu i zaradom s harmonikom, početkom 90-tih otvorio videoteku. Napustio je posao u vojnom poduzeću, a uz videoteku počeo i taksirati. Nastavio je i svirati po svadbama i drugim svečanostima, a onda je u vlastitoj kući instalirao kabelsku televiziju, prvu u BiH, a među prvima na području bivše države.
Već 1992. godine, kada se rat u Hrvatskoj rasplamsao, nadvio se i nad Bosnom i Hercegovinom. Gudelj registrira tvrtku FIS i otvara maloprodaju mješovitom robom u svojoj novoizgrađenoj kući u Vitezu, s desetak uposlenika. No vrlo brzo Gudelj, uz maloprodaju, otvara i veleprodaju. Međutim, rat sve zaustavlja, Pero je mobiliziran u HVO, ratni je reporter, snimatelj, ide s vojničkim obvezama i zadatcima i na prve crte bojišnice… A tamo gdje je početkom 1993. godine stao, odmah iza rata, već u četvrtom mjesecu 1994. godine, nastavlja s poslom. U međuvremenu Gudelj se i oženio suprugom Snežanom, s kojom je započeo graditi poslovno carstvo. Tržište je siromašno, nema robe, teško je do nje doći. Snalažljivi Gudelji i u tomu uspijevaju, posao ide i već 1997. godine FIS gradi i otvara prvi prodajni objekt u Vitezu s dvije tisuće kvadratnih metara korisne površine. Samo dvije godine kasnije, 1999. FIS otvara i prvi prodajni centar izvan Viteza, u Banja Luci. Možda i najveći trgovački „bum“ FIS pravi otvaranjem novog velikog trgovačkog centra u Vitezu korisne površine od čak 65.000 tisuća kvadratnih metara, što ga čini tada najvećim trgovačkim poslovnim centrom u BiH, a govorilo se i na području Balkana. Ovaj trgovački centar, koji tijekom vikenda posjeti i preko trideset tisuća kupaca iz cijele BiH ali i iz Srbije, Hrvatske… bio je i dodatan impuls radu i razvoju Poslovnog centra PC-96 u Vitezu, koji se tada počinje označavati i bosanskohercegovačkim poslovnim čudom. FIS otvara i nove trgovačke centre , desetak novih u BiH, dva u Hrvatskoj (Slavonski Brod i Split), jedan u Beču i ukupno ih ima dvadeset.
U to vrijeme, usprkos velikim uspjesima i stalnog „rasta“ FIS-a, Gudelji uviđaju da samo s trgovinom baš i neće ići i da bez proizvodnje nema zdrave ekonomije. Stoga, sredinom prvog desetljeća novog milenija počinju proizvodnju čarapa, određene vrste tekstila, dječju obuću…, a 2005. godine FIS pušta u rad tvornicu namještaja „Ambyenta“, svoj vlastiti proizvodni brend koji je vrlo brzo našao poslovne partnere i kupce diljem Europe pa i u nekim prekooceanskim zemljama. Već tada FIS dostiže brojku od preko dvije tisuće uposlenih, što ga tada čini bosanskohercegovačkim gigantom. A širi se i broj suradnika – poslovnih partnera pa ih već tada ima više od 1.500 iz čak više od 50 zemalja svijeta.
FIS je vlasnik velikog sportsko-rekreacijskog centra na Vlašiću, te turističkog naselja EKO-FIS Vlašić, na području poznatog i atraktivnog dijela Vlašića – Babanovac.
2015. godinu obilježio je pokušaj samoubojstva Pere Gudelja. Na sreću, unatoč teškim ozljedama, Pero je ostao živ, a FIS nastavlja uspješno funkcionirati kao suvlasništvo Pere i Snežane, s kojom ima troje uspješne djece. Interesantna činjenica iz toga perioda, koja je ostala upamćena među brojnim građanima BiH, je ta da je u vrijeme dok se Pero Gudelj borio za život kompanija FIS uplatila sredstva kako bi se kadetska košarkaška reprezentacija mogla uopće natjecati na Europskom prvenstvu u Litvi 2015. godine, gdje su postali prvaci Europe. Pamti se scena iz Sarajeva, gdje je pred Vječnom vatrom više od 50 000 ljudi skandiralo ime Pere Gudelja.
Vremenom zacjeljuju rane, a Perin poduzetnički duh ne jenjava i on ide u nove poslovne (is)korake. Osnovao je još jednu tvrtku „Mali FIS“. Na Vlašiću, u blizini kultnog Babanovca, Gudelj je već izgradio veliku suvremenu benzinsku crpku FIS Petrol, s brojnim potrebnim i suvremenim sadržajima, u izradi je idejno rješenje novog velikog turističkog kompleksa na Valašiću. Prema projektu, uz već izgrađenu benzinsku crpku, kompleks bi trebao imati tri moderna hotela, dva velika i jedan pomoćni nogometni stadion, nove i kilometarski duge suvremeno opremljene skijaške staze, sportsku dvoranu, dječje igralište na 4 tisuće kvadratnih metara, aerodrom za manje avione… Gudelj je planirao osnovati banku, ući u biznis s taksi- službom s novim u svijetu poznatim uslugama.
Prema Forbesu u 2019. godini Pero Gudelj bio je šesti na listi najbogatijih u Bosni i Hercegovini.
Usprkos velikom poslovnom uspjehu i stečenom bogatstvu, Pero Gudelj – Pera je ostao isti, bar onima koji ga dobro poznaju-jednostavan, dobroćudan, šaljivdžija… zaljubljen u svoju rodnu Gornju Večerisku, u harmoniku. I bar za srednju Bosnu je nezamislivo da na feštu, bilo koje vrste, s bilo kojim razlogom organizirane, ako bude pozvan, da na feštu neće doći popularni Pera- zasvirati i zapjevati. Nikada se nije ponašao „bogatunski“ ostao je skroman i jednostavan. Novčano je pomagao sportske kolektive diljem BiH, kulturne institucije, izdavaštvo… i nikada se nije stidio ni svog relativno skromnog obrazovanja nit svog seljačkog i siromašnog porijekla… Sve su to razlozi radi kojih Peru obični ljudi, bez obzira na vjeru i naciju, vole, poštuju, cijene…
Pero Gudelj preminuo je 24. studenog 2020. godine, u 5 sati ujutro, u Zagrebu, gdje se nalazio na liječenju. Iako je bio teško bolestan u posljednje vrijeme, posebno ga je pogodila nedavna smrt njegovog velikog prijatelja Zdravka Ramljaka, koji je preminuo od posljedica koronavirusa. Zdravko koji je bio više od prijatelja i suradnika, Perina desna ruka, preminuo je prije dva tjedna, što je sasvim sigurno dodatno teško palo Peri Gudelju.
Obitelji, prijateljima, suradnicima i svim djelatnicima FIS-a upućujemo iskrene izraze sućuti. Počivaj u miru Božjem Pero!
