Devetog decembra 1948. godine donesena je Konvencija za spriječavanje i kažnjavanje zločina genocida, a 2015. godine donesena je odluka o njenom obilježavanju odnosno utvrđen je Međunarodni dan sjećanja na žrtve genocida te prevencije ovog zločina.
- Deveti decembar, kao Međunarodni dan prevencije i podrške žrtvama genocida, obilježava se i u BiH. U Muzeju genocida u Sarajevu i Mostaru taj dan, kao i 10. decembar, obilježit će se na način da ćemo besplatno otvoriti vrata Muzeja u Sarajevu i Mostaru. Ovdje ćemo se sjećati, izučavati historiju BiH, svjedočiti o strahotama genocida i tome da je danas odnos prema preživjelim žrtvama genocida i zločina protiv čovječnosti, na tom nivou da iziskuje veću pažnju i potrebu za većom brigom kada je u pitanju kultura sjećanja – rekao je Jasmin Mešković, jedan od osnivača Muzeja zločina protiv čovječnosti i genocida 1992-1995 u Sarajevu.
Nakon genocida, svi kažu da je bitno da se ne zaboravi i ne ponovi, a Mešković smatra da smo svjesni činjenice da u BiH riječi ne prate djela.
- Postajemo posmatrači i neko ko se samo bavi sabiranjem koliko se genocida desilo svih ovih godina u BiH. Najbolji način prevencije jeste istina, zatim vidljivost zločina protiv čovječnosti, genocida. Bosanski muzeji sjećanja, odnosno genocida u Sarajevu i Mostaru, na poseban način se bore protiv zaborava. Na poseban način želimo dočarati težinu, strukturu i veličinu genocida u BiH na način da će priče preživjelih, porodica žrtava, nalaziti se u Muzeju. Da će svi posjetitelji iz postavki, priča, fotografija, predmeta, dokumentarnih filmova, moći ući u suštinu i srž života žrtve u tom periodu – pojasnio je Mešković, prenosi Anadolija.
Na taj način, kako je kazao, mogu vidjeti odnos zločinca prema žrtvi, ekshumacije, strukture prikrivanja zločina…
- To je naša primarna misija. Posebnim uspjehom smatramo to što smo u BiH prvi počeli s ovakvim projektom. Počeli smo s aktivnostima memorijalizacije, prikupljanja izjava, predmeta, svjedočenja… Nema pedlja BiH gdje nismo zagazili, nema porodice žrtve ili preživjele žrtve, čiji se predmeti nalaze u Muzeju, a da nismo s njom direktno razgovarali – rekao je Mešković.
Poručio je da priče i ti ljudi nisu brojke i da svaki predmet nije samo predmet nego je to ime i prezime.
- Njezino svjedočenje. Mislim da je to najbolji način rada kada je u pitanju prevencija protiv genocida. Mislim da je to najbolji put i način kulture sjećanja – istakao je Mešković.
Potresne su priče porodica žrtava koje pričaju nakon toliko godina.
- Mi samo u ovom Muzeju imamo više od 300 priča. Raduje me što smo uspjeli skupiti, obezbijediti s cijelog područja BiH, šesthiljaditi predmet, šesthiljadito ime, šesthiljadito svjedočenje žrtve o teškom zločinu i genocidu u BiH. Raduje me što imamo oko 1.200 sati video materijala i svjedočenja koja nigdje nisu objavljena – pojasnio je Mešković.
Što se tiče zvaničnih institucija Muzej je negdje na margini.
- U dobroj mjeri znaju za nas kada treba doći, uslikat se i dati izjavu. Ono što nas ohrabruje jeste da veliki broj građana posjećuje Muzej. Posjećuju nas i obrazovne institucije. Muzeji služe kao edukacija mladih ljudi. Struktura rata, agresije i genocida u BiH je bila toliko jaka da svaki grad ima muzej genocida, ne bi bilo previše. Ovo je neistraženi okean koji nikada u potpunosti neće ispričati priču – rekao je Mešković za AA.
Dodao je da Muzej priča priču žrtve.
Uputio je i apel svima onima koji imaju neki predmet koji priča priču, da ga uruče Muzeju jer na taj način će ga i neko drugi vidjeti i pročitati njegovu priču.
Uprkos Konvenciji, u Srebrenici je u julu 1995. godine počinjen genocid.
Ubijene su 8.372 osobe.