Američki list navodi da kontrola UAE-a nad islamom zadire duboko u svakodnevni život muslimana. Vlasti te zemlje vrše odabir imama i provjeravaju ih, daju im sedmične instrukcije za molitvu petkom, pa čak i neformalna druženja na kojima se uči o islamu moraju dobiti odobrenje od vlade.
UAE vidi islamske pokrete kao glavnu prijetnju svom političkom sistemu i nacionalnoj sigurnosti, naročito nakon revolucija "arapskog proljeća" 2011, ističe list.
Navodi da država koristi zakone za borbu protiv terorizma kako bi naškodila opoziciji u vrijeme kad se zabranjuju Muslimanska braća, najveći i najorganiziraniji islamski politički pokret na Bliskom istoku, prenose Agencije.
Više od 700 kršćanskih grupa
List nastavlja opisivati kakav se pritisak vrši na muslimane u UAE-u, govoreći da je za otvaranje škola za učenje Kur'ana napamet, održavanje vjerskih predavanja ili prikupljanje donacija ili distribuiranje literature u džamijama potrebno dobiti dozvolu vlasti.
Zakon, također, zabranjuje imamima da propovijedaju i predaju vjerske lekcije izvan džamija.
Prema izvještaju The Washington Posta, UAE tolerira obilježavanje velikih kršćanskih i hinduskih proslava, poput Božića i hinduskog festivala Diwalija, obilježavanje Nove kineske godine, kao i reklame i promoviranje nemuslimanskih vjerskih aktivnosti.
Prema tom listu, u UAE-u je prisutno više od 700 kršćanskih grupa, s tim da u cijeloj državi postoji samo 45 službeno odobrenih crkvenih objekata.
The Washington Post u izvještaju pojašnjava da vjerskim manjinama nije dozvoljeno posjedovati zemljište, što izgradnju bogomolja otežava, ali ne čini i nemogućim.
'Dvosmislena sloboda bogosluženja'
Nekoliko vjerskih grupa dobilo je zemljište od vladinih zvaničnika, s tim da je širenje nemuslimanskih molitvenih objekata predmet kontrole.
Postoje zakoni koji zabranjuju izgradnju tornjeva sa zvonima i isticanje vjerskih simbola, poput križa, na krovovima.
Međutim, u izvještaju američkog State Departmenta navodi se da se takvi zakoni ne provode strogo.
List se osvrnuo i na to da Ustav UAE-a predviđa slobodu bogosluženja sve dok se to ne sukobljava s državnom politikom ili javnim moralom, što opisuje dvosmislenim, jer se time vladi daje širok prostor za interpretaciju prihvatljivih oblika bogoslužja.
