Tim Adams, bivši urednik The Observer Booksa, napisao je kako je blokada koju su nametnule Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein i Egipat ustvari Kataru dala nadu da ponovo izgradi svoj politički i kulturni sistem, kao i to da se ogluši na prijetnje.
Čini se kako je izolacija djelovala kao pokretač dugoročne vizije Katara. Jedna od ironija najbogatije države na svijetu je kako je, otkako je otkrila i počela eksploatisati svoje velike rezerve prirodnog gasa, postojala veoma slaba unutrašnja potreba za razvojem inovacija.
Navedeni cilj porodice Al Thani bio je stvoriti ekonomiju šarolikog znanja koja će trajati i preko rezervi gasa.
Kako je Sheikha Hind, mlađa emirova sestra, objasnila u Dohi prošle sedmice prilikom rijetkog intervjua, novac, kao i poticaj u obliku kapitalnih projekata kao što je Svjetsko prvenstvo 2022. godine, rješavaju samo neke od tih nedostataka potreba za vještinama.
Partnerstvo sa Iranom
Njen otac je razvio partnerstvo s Iranom kako bi mogao iskoristiti rezerve prirodnog gasa, dok je njena majka, Sheikha Moza, osnovala višemilionsku fondaciju kako bi promijenila obrazovni sistem, a posebno je obratila pažnju na pitanje obrazovanja žena.
Sheikha Hind, koja ima 34 godine, a koja je majka petoro djece, bila je među prvim korisnicima „Grada obrazovanja“, a u zadnje tri godine je zaposlena kao izvršna direktorica Katar Fondacije.
Autor teksta spominje neke novine vezane za Grad obrazovanja, među kojima je Nacionalna biblioteka u Kataru u čijem sklopu postoje i još neki objekti. Na policama biblioteke može se naći blizu 150.000 naslova iz različitih oblasti nauke i umjetnosti. Krajem ove godine planirano je da se izgradi još jedna zgrada u kojoj će biti nacionalni muzej, a koji će ovom gradu dati novu dimenziju.
On se dotiče i pitanja medijske kuće Al Jazeere, te spominje kako je njeno izvještavanje o situaciji u arapskim zemljama postalo jedan od glavnih razloga trenutnog neprijateljstva i izolacije. Tako je jedan od 13 zahtjeva bio i zatvaranje ove televizijske kuće.
Brojne koristi
Ukazuje, također, kako je blokada sa sobom donijela brojne koristi. Jedna od tih koristi jeste nastojanje da se riješi status stranih radnika u toj zemlji, a u vrijeme kada je u Saudijskoj Arabiji, Bahreinu i Emiratima bilo zabranjeno čak i kritikovati ideju opsade, Katar uvodi bezvizni režim za 80 zemalja pokušavajući na taj način svoju zemlju prikazati domom slobode govora.
Dok se Saudijskoj Arabiji čestita na tome što je nedavno dopustila ženama da voze automobile, Sheikha Hind ukazuje na to da na svim odsjecima Univerziteta, uključujući i tehničke fakultete, većinu čine žene.
Ako se stvari počnu gledati iz ove perspektive, Adams postavlja pitanje je li katarska vladajuća porodica potajno zahvalna za blokadu. Je li pokazalo da je to bila kriza ili, pak, dobra prilika za napredak?
