Mara Mihailović, penzionisana krojačica, jedina na području Bosanske Gradiške, Srpca i Laktaša ručno veze peškire i maramice za svadbe, šije dječije narodne nošnje, torbe i druge predmete.
Na bogato uređenom štandu, u uglu zelene pijace u Bosanskoj Gradišci, Mara je brižljivo izložila svoje ručne radove i iščekuje kupce. A njih je sve manje.
Igla i konac
- Sve manje je ljudi, mladi se sve rjeđe žene i udaju, manje se i djece rađa. Odoše mladi u inozemstvo. A imam baš za njih dječije nošnje u kompletu od 10 do 30 maraka ili peškire za svadbe od šest do osam maraka po komadu. Šivenje je naša kućna tradicija, od igle i konca živjeli su prvo moja prabaka pa baka majka, a sada i ja. Nekada sam šila i muška odijela i imala mušterije od Banje Luke do Srpca - sjetno govori Mara Mihailović.
Kaže da ima zalihe materijala za šivenje za još nekoliko godina. Živi u Bosanskoj Gradišci, a rodom je iz srbačkog sela Kukulje.
Sada šije, kako kaže, isključivo iz ljubavi i poštovanja prema ovome zanatu.
Okrenuti se životu
On ju je othranio, šijući je podigla i dvoje djece. Živjela je u nekoliko država, u Srbiji, Sloveniji i Njemačkoj. Sada je tu, u Bosanskoj Gradišci.
- Sve je nekako utihnulo, nema dječije graje, svako se povukao u sebe. Ova korona je zabranila i veselja i svadbe. Više ja sašijem dječijih nošnji nego što se rodi beba. To nije dobro, moramo se okrenuti životu, djeci i poslu - ističe Mihailović, koja je ušla u osmu deceniju, a i dalje je krasi optimizam koji nedostaje mnogo mlađim generacijama od nje.
Greška djeda i matičara
Do prije tri godine prezivala se Mihajlović, a onda su u općinskoj službi pronašli da je ipak Mihailović.
- Zaključili smo da je pogriješio moj djed koji me upisivao nakon rođenja. Umjesto Mihailović, naveo je Mihajlović, a mome ocu upisali su ime Boris umjesto Borislav. Najvjerovatnije su i djed i tadašnji matičar popili koju više i pogriješili. Nekada je u Kukuljama bilo 19 kuća Mihailovića, danas jedva održavamo to prezime - govori Mara.
Foto: B. Grgić
