Stručni tim procijenio je da još nije vrijeme da mu se saopći istina, iako dječak pita gdje su mu roditelji.
Dječak se nalazi na Pedijatriji kruševačke bolnice, gdje o njemu brine medicinsko osoblje. On je u ovu zdravstvenu ustanovu primljen nakon što je četiri dana proveo sam u kući, čekajući da mu se otac Časlav i majka Svetlana Anđelković vrate. Ali to se nije dogodilo jer su njih dvoje nastradali u bunaru u polju sa kupusom.
Samo sreća spasila je malenog dječaka, kako mu i ime kaže. Njihov rođak koji je prvi ušao u kuću zatekao je Srećka zamotanog u deku. Samo zahvaljujući tome što dani nisu bili toliko hladni dječak je izbjegao da se smrzne sam, u svom domu.
- Dobro je. Očekujemo da mu uskoro pronađemo hraniteljsku porodicu. Stručni timovi pedagoga i psihologa prate njegovo stanje, koje je dobro. Iako dječak još ne zna pravu istinu, vrši se procjena kako da mu se ona saopći, a da pritom ne ostavi neželjene posljedice po njega – kaže Dragojlo Minić, direktor Centra za socijalni rad u Trsteniku.
Dječak svakodnevno pita gdje su mu roditelji, jer se nikada do sada nije dogodilo da toliko vremena bude sam iako se dešavalo da ga roditelji ostavljaju kući.
Osim priče da su Anđelkovići nastradali dok su krali kupus u polju, i da im to nije bio prvi put, zanimljivo je da su iza sebe imali solidnu zaostavštinu. Dvije kuće na imanju u Poljni, stan u Trsteniku, imanje, poljoprivrednu mehanizaciju, nekoliko krava, desetak ovaca, svinje. Zasad o tome brinu rođaci, ali o daljnjoj sudbini stoke i nekretnina odlučit će nadležne službe u Trsteniku.
Bračni par Anđelković sahranjen je u subotu na seoskom groblju u Poljni. Nikome u selu i dalje nije jasno kako su njih dvoje nastradali, odnosno kako su završili oboje u bunaru i izgubili živote.
Komšije nastradalog bračnog para Anđelković ne kriju da su znali da Časlav i Svetlana idu po njivama i baštama i kradu sve od voća i povrća koje zateknu. Kako tvrde, nekoliko puta su zbog toga umalo poginuli i oni i dječak.
- Prije nekoliko godina umalo ih sve lovci nisu upucali. Da dijete nije zaplakalo, bili bi pokojni. Njih dvoje su poveli i dječaka u noćnu krađu, i to u njivu u koju su lovci postavili tzv. čeke za divlje svinje. Oni su ušli u njivu i počeli da se kreću. U tom trenutku dječak je zaplakao i lovci su izašli. Inače, da se dječak nije čuo, bili bi odavno mrtvi – ispričao je jedan od komšija.
