Analitičari već dugo ukazuju kako siromašnije gradovi i općine imaju problema s prijavom projekata, jer nemaju dovoljno novca u proračunima da ispune obveze participiranja. S druge strane, i EU ima drugačije prioritete, a to su migracije, obrana, sigurnost i stabilnost, ali i istraživanje i inovacije. Pojedini komentari u hrvatskim novinama idu dotle da upozoravaju kako time Unija „bez empatije novac siromašnih preusmjerava bogatima“ i tako postaje „neki obrnuti Robin Hood ili točnije Superhik“ (lik iz stripa Alan Ford koji oduzima siromašnima i daje bogatima).
Eurozastupnica Maletić za Al Jazeeru govori o europskom proračunu nakon 2020. godine i onome što Hrvatsku čeka, ali i što hrvatska država može učiniti kako bi pomogla svojim županijama, gradovima i općinama kako bi, i uz drugačija pravila igre, ponudili kvalitetnije projekte i došli do sredstava koji mogu pomoći poboljšanju kvalitete života u lokalnim sredinama.
- Analizu u kojoj ste obradili novi višegodišnji financijski okvir koji je Europska komisija predložila za razdoblje od 2021. do 2027. godine nazvali ste 'EU proračun nakon 2020: Je li ovo kraj kohezijske politike?' Doista, pokazuje li Vaša analiza da dolazi kraj kohezijske politike i na čemu temeljite takve tvrdnje?
- Analiza pokazuje da se u EU proračunu 2021-2027 smanjuju ukupna izdvajanja za kohezijsku politiku za 10 posto, pri čemu se kohezijski fond smanjuje za čak 45,6 posto, a Europski socijalni fond za 7,3 posto. Uz to regulativa kojom se uređuje planiranje i provedba ESI fondova mijenja se na način da ti instrumenti postaju kompliciraniji i manje atraktivni tako se npr. povećava razina nacionalnog sufinanciranja s 15 posto na 30 posto, broj indikatora mjerenja uspješnosti s 40 na 85, uvodi se novo uvjetovanje korištenja sredstava poštivanjem vladavine prava i slično. Države se motivira da transferiraju sredstva iz nacionalne omotnice u programe koje centralizirano provodi Europska komisija poput Obzor 2020, CEF (Instrument za povezivanje Europe), RSP (Program potpore reformama) ili novog InvestEU. Sve je posloženo kao da je cilj pokazati kako se bolji i brži rezultati mogu postići centraliziranim programima i kako nam u budućnosti, nakon 2027. godine, kohezijska politika i ne treba.
- Prema pisanju hrvatskih medija, koji su prenijeli dijelove Vaše analize, Hrvatskoj prijeti gubitak od gotovo dvije milijarde eura iz fondova Europske unije. Konkretno, u koje su projekte trebala biti usmjerena ta sredstva?
- Sva sredstva iz kohezijske politike i omotnice za poljoprivredu i ruralni razvoj koja se smanjuje za 15 posto, a unutar nje sredstva Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj čak 28 posto, usmjerena su izgradnji infrastrukture (prometne, energetske, digitalne, društvene i slično), jačanju konkurentnosti kroz tehnološku modernizaciju i jačanje poduzetništva, inovacija i istraživanja, ulaganjima u nova znanja i vještine, te ulaganjima u revitalizaciju poljoprivredne proizvodnje i ostalih djelatnosti u ruralnim područjima. U svakom slučaju riječ je o smanjenju mogućnosti ulaganja u razvojne projekte kakvi su nama u Hrvatskoj potrebni da bismo ubrzali gospodarski rast i integraciju na jedinstveno europsko tržište te napravili skok u kvaliteti i životnom standardu građana. Tek smo počeli koristiti sredstva i u odnosu na druge države istočne Europe ovim smanjenjem bili bismo zakinuti.
- Ono što je posebno zabrinjavajuće, pogotovo za slabije razvijene krajeve, jeste snižavanje iznosa bespovratnog sufinanciranja, odnosno obveznog ulaganja 30 umjesto dosadašnjih 15 posto odobrenog iznosa. Manje razvijenim sredinama u Hrvatskoj i sad je teško namaknuti tih 15 posto, pa se teško odlučuju za prijavu projekata. Kako im pomoći u budućnosti?
- Kao država moramo za kompletno sufinanciranja javnih ulaganja koristiti zajam Europske investicijske banke (EIB) koji je vrlo povoljan (s niskim kamata i rokom počeka od dvije do pet godina) i ovisno o kapacitetima financiranja i indeksu razvijenosti lokalnim jedinicama ta sredstva prosljeđivati kao bespovratna ili kao sredstva koja vraćaju s tim da razvijeniji vraćaju po istim uvjetima po kojima je država zajam dobila od EIB-a, a manje razvijeni po povoljnijim uvjetima. Tako bi se trošak sufinanciranja prebacio na središnju državu koja trenutno ima najveći fiskalni kapacitet jer je svega 12 posto ukupnih prihoda opće države na lokalnoj razini. Druga opcija je fiskalna decentralizacija i prihodovno jačanje lokalnih jedinica.
- Vaša analiza pokazuje da su novi prioriteti Europske unije migracije, obrana, sigurnost i stabilnost, istraživanje i inovacije. S druge strane, smanjuju se iznosi za kohezijsku politiku, socijalni fond, sredstva za poljoprivredu i ruralni razvoj. Jasno je na kojoj strani spektra je Hrvatska. Jeste li upozorili svoje kolege u Bruxellesu da će se Hrvatska, zbog takvih namjera, suočiti s još većim problemima – u razvoju nerazvijenih sredina, ali i nastavkom odlaska stanovništva?
- Naravno, svaku priliku koristim za to, od rasprava na odborima do konferencija, okruglih stolova i radnih večera. Čak se na jednoj od večera i povjerenik [za proračun i ljudske resurse Guenther] Oettinger nakon što je branio prijedlog Komisije složio s primjedbama koje sam iznijela i rekao kako prihvaća da je bolje imati povećane uplate država članica, a ne smanjivati kohezijsku i poljoprivrednu politiku zbog odgovora na izazove s kojima se susrećemo – sigurnost, migracije, terorizam, pozicioniranje u području inovacija i istraživanja s ciljem jačanja konkurentnosti i zadržavanja liderske pozicije EU-a. Napisala sam puno materijala, a najnoviji je ova analiza o kojoj razgovaramo i koju sam poslala svim kolegama te u relevantne institucije i udruženja.
- Pogoduje li se svim navedenim bogatima i razvijenima, a ne pomaže nerazvijenima i siromašnima, među kojima je i Hrvatska?
- Nadam se da to nije bio cilj, ali na žalost ovako postavljen prijedlog proračuna Komisije dovodi upravo do toga. Komisija je vođena ciljem davanja odgovora na izazove novog vremena pojačala programe koji su za to potrebni, ali problem je što zbog snage koju imaju, te programe, i sad, najviše koriste najrazvijenije države članice. S ovako povećanim sredstvima koja bi odlazila najviše korisnicima u najrazvijenijim državama nejednakosti i razlike unutar EU-a samo bi se povećale, a to bi nužno dovelo do razjedinjavanja i udaljavanja država članica.
- Mogu li 'Prijatelji kohezije', skupina država među kojima je i Hrvatska, uspjeti promijeniti dijelove proračuna koje im ne idu u korist?
- S obzirom da smo u Europskom parlamentu dobili podršku većine za novi prijedlog kojim se ne smanjuju kohezijska i poljoprivredna politika sigurna sam da se i na Vijeću države kohezije mogu izboriti za svoje stavove. Mi im dajemo vjetar u leđa.
- Bez obzira kakvi iznosi u proračunu čekali hrvatske korisnike, je li vrijeme da se počnu pripremati kvalitetni projekti? I mogu li europarlamentarci pomoći u nužnim uputama, smjernicama, skretanju pozornosti na natječaje?
- Sada je pravi trenutak za dogovore oko prioriteta i projekata koji će se financirati iz nove omotnice. S novih preko 10 milijardi eura moramo napraviti razliku i toliko očekivani gospodarski skok. Ključno je raditi na vrijeme i strateške dokumente te projekte pripremati prema stvarnim potrebama. Natječaji i kriteriji u njima trebaju biti prilagođeni potrebama korisnika, a to nije moguće ako se ne definiraju u suradnji nositeljima projekata, korisnicima EU fondova. Za uspješno korištenje EU fondova ključno je zajedništvo i planiranje odozdo prema gore, a ne administrativno propisivanje odozgo, kriterija i ciljeva. Cilj je na početku novog razdoblja imati spremne projekte za provedbu i trošenje tih sredstava. Važno je sredstva početi ugovarati i provoditi od prve godine, a ne sa trogodišnjim zakašnjenjem. Samo tako će EU fondovi biti u funkciji gospodarskog rasta Hrvatske.
Vezano uz pitanje o ulozi europarlamentaraca, davanje uputa, smjernica i informacija o natječajima je na provedbenim tijelima, državnoj administraciji, razvojnim agencijama odnosno svim institucijama čiji je to posao i koje imaju daleko veće kapacitete. Na nama, europarlamentarcima je da se izborimo, i to je ono što radim u Odboru za regionalni razvoj, Odboru za proračun i Odboru za ekonomsku i monetarnu politiku– za što bolju poziciju Hrvatske, da spriječimo donošenje proračuna i propisa koji nas stavljaju u neravnopravan položaj i da se izborimo za pojednostavljenje procedura i ubrzavanje provedbe na razini EU-a.
- Što su ključni problemi s kojima se suočavaju oni koji odluče prijaviti projekte za realizaciju kroz europske fondove?
- Putujući po cijeloj Hrvatskoj održala sam jako puno konferencija i okruglih stolova na temu EU projekata. Sudionici su kao prepreke najčešće isticali različite upute i tumačenja nadležnih tijela, nerealne kriterije natječaja koje rijetki mogu zadovoljiti, predugo trajanje procedure ocjene i odobravanja projekata, kašnjenja u isplatama i odobravanju izvješća, premalo prilika za start-upe, problem osiguravanja sufinanciranja posebno za projekte lokalnih jedinica koje su prezadužene, sporo dobivanje odgovora, neriješene imovinsko-pravne odnose i prespore postupke rješavanja...
- Na koji način i Republika Hrvatska može pomoći projektima koji dolaze iz lokalnih zajednica?
- Neovisno o nositeljima projekata, dakle bilo da dolaze iz lokalnih jedinica ili od poduzetnika, mladih, znanstvenika, neprofitnih organizacija ili poljoprivrednika, brza administracija koja u kratkom roku provodi natječaje i donosi odluke o financiranju projekata, odgovara na upite i daje savjete te preuzima rizik nepravilnosti u slučaju pogrešnih uputa na sebe, ključna je za uspješno i brzo korištenje EU sredstava. Uz to neophodno je osigurati sufinanciranje projekata te pomoći u jačanju administrativnih kapaciteta osobito na lokalnim razinama.
