Hubjer je posljednju godinu student diplomskog studija na Umjetničkoj akademiji u Splitu, gdje je predstavio svoj istraživački projekat "Čista savjest", što je bio i povod za intervju.
Na novinarsku konstataciju kako smo "svjedoci smo pokušaja "ispravljanja" prošlosti cenzurom i "cancel" kulturom, pa nacije koje su počinile zločine - nedvosmisleno i dokumentirano - kao da se pokušavaju distancirati od svojih predaka i "oprati krivicu" rušenjem spomenika (Amerika) ili uklanjanjem umjetničkih radova iz ureda kancelarke (Njemačka). Bosna i Hercegovina se, s druge strane, posebno u razdoblju devedesetih, percipira kao žrtva", i pitanje "od čega, kroz svoj performans, želi oprati, pročistiti Bosnu i Hercegovinu", između ostalog Hubjer je odgovorio:
- Sistemi su uvijek radili samo za sebe, uvijek su tražili način da operu ljagu sa svog imena i to je prisutno ne samo u našoj kulturi, nego i u zapadnoj kulturi, vrlo izraženo pogotovo u proteklo vrijeme uklanjanjem spomenika. To razumijem s jedne strane, ali s druge strane sam mišljenja da, kolika god sramota bila određenog vremena, ili osobe, ili sistema, ako ta sramota bude uklonjena, ili neki reprezent te sramote bude uklonjen s ulice, iz javnog prostora, upravo je to, po meni, način na koji određeni sistemi žele da neke stvari uvuku u totalni zaborav, prošlost pokušavaju na taj način izbrisati.
Upravo takve stvari, koje predstavljaju sisteme koji su podržavali robovlasnike, koji su podržavali ratne zločince, na neki način trebaju ostati vidljive ljudima, jer istina je uvijek ta koja će izaći na vidjelo kad-tad. Možda ne u 10, 20, 50 godina, možda izađe na vidjelo za 100 godina, ali će izaći. I kad-tad će taj prikaz prikazivati uistinu tu sramotu koju treba predstavljati. Kad krenemo od, evo, u zadnje vrijeme vrlo je aktualno bilo bojanje, i taj neki ulični rat s likom Ratka Mladića u Beogradu, ne samo u Beogradu nego i u Bosni i Hercegovini, mislim da se stvara jedna bespotrebna cirkulacija oko te teme - da se to kreči, da se skida… samo se daje povod ljudima koji to podržavaju da budu još glasniji, još bučniji. Smatram da koliko god mi bili glasni protiv toga, moramo biti svjesni da postoji još glasnija suprotstavljena strana.
Tako da bih ja sve to ostavio - i Ratka Mladića, i Praljka, i Karadžića, i čiji god mural da urade, nek' stoji, mislim da će vrijeme ispred nas pokazati i dokazati, i bez nas - koliko god mi mislili da je nešto u našim rukama, i nije - da će pokazati pravu stranu historije – odgovorio je Hubjer, piše Dalmatinski portal.
Na pitanje može li napraviti poređenje mogućnosti i perspektive mladog umjetnika u Splitu i Sarajevu, koje su to prednosti, a koji izazovi, odgovorio je:
- Godinu i par mjeseci živim u Splitu, upoznao sam kompletnu scenu i ljude koji tu cirkuliraju. Svaka atmosfera je za sebe, svaki grad ima svoje prednosti i mane, ali mislim da je zahvalnija atmosfera u Splitu, više iz razloga neke otvorenosti koju Split posjeduje, a Sarajevo nema. Za početak geografske - Sarajevo je jedno slijepo crijevo u koje ljudi uglavnom idu s razlogom rijetko kad samo prolaze kroz taj grad, dok je Split dosta uzburkan, dosta živ u svako doba godine. Sama atmosfera u umjetničkim krugovima je dosta drugačija. Ovdje nije prošlo dva dana da nisam otišao na neko otvaranje, neku izložbu, događanje… Dosta sam iznenađen količinom aktivnosti, i ali i kvalitetom koju Split posjeduje – kazao je Hubjer.
Foto . Facebook
