U Han-Ploči kod Kiseljaka, danas u 11 sati, bit će održan program sjećanja na ubijene i nestale civile Grahovaca, Han-Ploče, Tulice i Radanovaca. Radi se o obilježavanju 28. godišnjice velikog zločina kada je zarobljeno i ubijeno 78 mještana. Neki od njih (36 osoba) su spaljeni, a za njihovim tijelima se još traga. Većina ubijenih bili su civili, stare i iznemogle osobe, teški invalidi, žene, pa čak i djeca od 13 godina, a s njima je bio i imam džemata Han-Ploča Omer ef. Drkić.
78 UBIJENIH
U junu 1993. komanda HVO-a u Kiseljaku je postavila ultimatum o bezuslovnoj predaji cjelokupnog muslimanskog stanovništva i pripadnika ARBiH, koji su se nalazili u ova četiri sela. U to vrijem u ovim selima je živjelo više od 1.000 muslimana, što mještana, što raseljenih, protjeranih od Vojske RS-a. Nakon što na ultimatum nije odgovoreno, navode preživjeli mještani, sve elitne i većina ostalih jedinica HVO-a stacioniranih u Kiseljaku i Kreševu, napale su ova sela i lako savladale otpor pripadnika ARBiH koji su se zatekli tu. U ovom napadu učestvovale su, tvrde, i jedinice Vojske RS-a, koje su iz pravca Rakovice pomogle da se ova sela očiste od domicilnog stanovništva.
Nakon što su ušle u sela, jedinice HVO-a su od 12. do 16. juna 1993. godine počinile stravične zločine. Od 78 ubijenih tijela, 38 još nije pronađeno. Tada je zarobljeno i odvedeno u logore u Kiseljaku više od 400 ljudi, koji su premlaćivani, odvođeni na prisilni rad na prvim borbenim linijama i na mnoge druge načine su maltretirani. U selu Tulica spaljena je gotovo polovina kuća, a selo Grahovci je spaljeno do temelja. U selima Tulica i Radanovići su spaljeni mektebi, a na Han-Ploči minirana je i spaljena džamija, sagrađena 1878. godine.
Miroslav Anić, zvani Firga, priznao je da je 1993. učestvovao u napadu na selo Grahovce i ubistvu civila Bošnjaka u mjestu Han-Ploča i u selu Stupni Do u Varešu
- Pucali su nam na vrata, izveli su mog oca (35-godišnjeg Omera ef. Drkića, op. a) i odveli. Majku Zinetu, koja je bila u sedmom mjesecu trudnoće, mog starijeg brata Abdurahmana, koji je imao deset godina, i mene, koji sam tada imao sedam godina, odvojili su na drugu stranu i odveli u Kiseljak, gdje smo bili u logoru tri sedmice nakon čega smo pušteni na slobodnu teritoriju prema Visokom. Mog babu Omera ef. Drkića su, kako sam saznao kasnije, odveli u jednu garažu, gdje je, po nezvaničnim informacijama, ubijen s grupom džematlija. Nakon toga su njihova tijela spaljena. Još ne znamo gdje se nalaze, nismo pronašli njihova tijela, nismo ih ukopali onako dostojanstveno kako bi svaki čovjek trebao biti ukopan nakon što preseli s ovoga svijeta, kaže Abdul-Aziz Drkić.
U godinama je u kojima je bio njegov rahmetli otac kada je razdvojen od porodice i likvidiran, te “sada dosta ozbiljnije razumijevam tu situaciju u kojoj se on našao”.
- Razmišljam malo više o tome kako se on osjećao kada nas je ostavljao, moju majku koja je bila trudna i dva mjeseca nakon toga (16. avgusta u Fojnici) na svijet donijela moju sestru Merimu. Razmišljam kako se on osjećao kada je nas ostavljao, kad je očekivao da će biti ubijen, a nije znao šta će se s nama desiti. U meni je sve jača želja da se borim za pravdu. Nažalost, kako smo bez babe, majka se posvetila našem odgoju, našem obrazovanju i, hvala Allahu dž. š, nas četvero djece, najstariji brat koji je u junu 1993. bio sa dedom na Bjelašnici, drugi brat i sestra, uspjeli smo u životu. Ta želja za traženjem pravde u meni je sve veća. Uključio sam se aktivnije u rad Udruženja poginulih i nestalih Han-Ploča 1993. Nadam se da će se tužilaštva uključiti u to da se otkriju i sankcionišu ljudi koji su počinili zločin u ova četiri sela, ističe Drkić.
Za ovaj zločin odgovarao je samo Miroslav Anić, zvani Firga, pripadnik Specijalne jedinice Maturice Hrvatskog vijeća obrane iz Kiseljaka, koji je 2011. godine (do 2010. se krio u Hrvatskoj, a tada se predao u Splitu nakon što ga je tamošnja policija uhapsila jer je kod njega pronašla opojne droge, op. a) priznao krivicu i potpisao sporazum s Tužilaštvom koji je prihvaćen od Suda BiH. Osuđen je na 15 godina zatvora za ratne zločine u Stupnom Dolu, općina Vareš, i Kiseljaku. Priznao je da je u Grahovcima lično ubio 15 osoba – zarobljenih Bošnjaka (neki od njih se i danas vode kao nestali). Dio sporazuma je bio da će svjedočiti protiv drugih počinilaca i naredbodavaca, ali do danas se to nije desilo.
- Tužilaštvo, nažalost, ništa nije učinilo po ovom pitanju. A tačno se zna koje su jedinice bile tu, ko je bio nadležan. Pravda dunjalučka je vrlo važna, da ljudi shvate kako se zločin ne isplati. Nažalost, kod nas se sve čini da bude drugačije… Mi moramo insistirati na pravdi, naglašava Abdul-Aziz Drkić.
UKLANJANJE DOKAZA
Dodaje kako je poslije zločina u junu 1993. godine komanda HVO-a angažovala posebnu jedinicu koja je imala za cilj uklanjanje dokaza o zločinu. Sva tijela ubijenih, koja nisu izgorjela u spaljenim kućama, ukopavana su u pojedinačne i grupne grobnice. Do danas još nije poznato gdje su ukopani ili sklonjeni ostaci još 36 osoba, među kojima je i njegov otac.
