To je danas ispričala Dubičanka Mileva Predojević, majka Irene Predojević, dvadesetosmogodišnjakinje koja je prije 13 godina svirepo ubijena, a zbog čega je uhapšen lokalni policajac Goran Jeličić.
On je osumnjičen da je nesrećnu djevojku zadavio, zapalio kako bi sakrio tragove pa tijelo bacio na lokalnu divlju deponiju, pišu Nezavisne novine.
Svi se sada pitaju koji trag je policiju, 13 godina nakon zločina, doveo do njihovog kolege. Neimenovani policijski izvor kaže da je Jeličić i ranije saslušavan, ali su istražioci tada naišli na prepreku.
“Zbog ubistva Irene do sada su saslušavane desetine lica, uključujući i Jeličića. On je tada, međutim, imao alibi, tako da je isključena njegova povezanost s ubistvom Irene. Ali, nedavno je taj alibi pao i krenulo se ispočetka. Kockice su sada posložene”, otkriva policijski izvor.
Promuklim i iznemoglim glasom, na ivici suza, Mileva je u potresnoj ispovijesti za Nezavisne novine potvrdila da joj je najveći strah bio da za života neće saznati ko joj je nanio najveću životnu bol.
“Pravo da vam kažem, nisam imala nade. Uvijek sam govorila – mi ćemo umrijeti, nećemo saznati. Ali u zadnjih možda mjesec dana, ovdje sam osjećala nešto”, govori nam Mileva, dok pokazuje grudni koš.
Ističe da je dočekala da njen unuk, sin druge kćerke Nikoline, pođe u školu, a još joj je teret bio samo da sazna ko joj je zauvijek oduzeo Irenu.
“Teško nam je, da nam ne može biti teže. Za 13 godina nikada mi do glave nije moglo doprijeti zašto se to desilo, ko je našoj Ireni mogao nešto uraditi. Nije što je ona moja, već to je bilo takvo dijete, kakvo se moglo samo poželjeti”, naglašava majka ubijene Dubičanke.
Ističe da je sve ovo vrijeme porodica razgovarala s policijom i tužiocem, te imala samo jedan zahtjev.
“Molili smo ih, pa i svađali se, plakali, da nas moraju razumjeti, da nam je teško, da ne možemo s tim živjeti”, priča Mileva.
Dodaje da se samo plaši da i ovim hapšenjem slučaj neće biti rasvijetljen.
“Muž je dobio šećer, umro je, a nije saznao istinu. Ja se borim. Koliko god bih voljela umrijeti zbog svoje Irene, toliko bih voljela dan duže živjeti zbog druge kćerke i njenog djeteta. Unuk ima šest godina i spominje Irenu. Prepoznao ju je na slici i rekao: ‘Ovo nije moja mama’. Ja sam mu rekla: ‘To je, sine, tvoja tetka Irena’. Stalno me je pitao za nju, ljubio njenu sliku”, kazuje Mileva.
Dok pokazuje na svoju kćerku, odnosno Ireninu sestru Nikolinu, Mileva ističe da i ona sve ovo teško podnosi.
“Sigurno je 20 kilograma omršavila. Ima jedno dijete. Jedva se bori sama sa sobom”, napominje Mileva, te dodaje da osumnjičenog policajca ne poznaje.
Irenina sestra Nikolina je kratko izrazila nadu da će sada, nakon toliko godina, ovaj zločin konačno biti riješen.
Irena je živjela u dubičkom naselju Petra Pecije, gdje se danas, baš kao i u cijeloj Kozarskoj Dubici, pričalo samo o jednom – je li na pitanje, koje ih je mučilo 13 godina, sada konačno stavljena tačka.
“Loše se osjećam. Teško sve ovo preživljavam”, priča mještanka Mira Atelj, dok Petra Zeljković dodaje isto i ističe da se šokirala kada je čula da je Jeličić uhapšen.
Na drugom dijelu grada, gdje živi policajac, takođe vladaju šok i nevjerica. Njegovu kuću pretresali su policajci. Pronašli su čak i ručni bacač raketa, ali i pištolje, puške, te više od 1.000 metaka.
Pored kuće bili su specijalci s fantomkama, te njihove kolege naoružane dugim cijevima, kao i inspektori. Kada su se razišli, kući se moglo prići.
“Nemojte ulaziti. Unutra je samo Goranova stara, nepokretna majka. Bio je on sin za primjer, kupao ju je”, pričaju poznanici uhapšenog policajca ispred kuće gdje je Jeličić osnovao klub borilačkih vještina, a u kojem je bio i trener.
Prema dostupnim informacijama, on je prije pet godina proglašen za najboljeg sportskog trenera u opštini, pa se mnogi pitaju da li je moguće da je ovaj sportista toliko dugo skrivao mračnu tajnu.
Ne žele Goranove komšije mnogo o njemu da govore. Ima, kako dodaju, šestoro djece, od čega troje iz dva braka.
Nakon krim-obrade, Jeličić je danas pod pratnjom do zuba naoružanih policajaca sproveden u Okružno javno tužilaštvo Prijedor. Biće mu predložen pritvor.
U saopštenju iz MUP-a navodi se da je osumnjičen za teško ubistvo, odnosno da je na naročito svirep i podmukao način ubio Predojevićevu.
Postoje tvrdnje da je on i ranije povezivan s premlaćivanjem osoba, odnosno da je sklon nasilju, a navodno je prijavljivan čak i za obljubu.
Jedan Jeličićev kolega ispričao je za Nezavisne da ništa nije ukazivalo na to da on stoji iza ovog zločina, mada kaže da se ponekad ponašao kao – osobenjak.
Procurili su i drugi detalji, pa tako postoje tvrdnje da je Jeličić poznavao Predojevićevu, te da se kobne noći ponudio da je poveze automobilom.
Prema tim tvrdnjama, ona je tada sjela u automobil i sumnja se da ju je Jeličić odvezao na obližnji put, nedaleko od njene kuće, i tu je zadavio. Nakon toga tijelo je zapaljeno, da bi ubica prikrio tragove zločina.
Zvjersko ubistvo izvedeno je u noći između 6. i 7. augusta 2005. godine. Irena je tu noć s prijateljicama bila u noćnom izlasku. Izgubio joj se trag kada su se razišle.
Policija, porodica i komšije pokrenuli su opširnu potragu. Najcrnje slutnje obistinile su se kada je jedan od komšija 8. augusta na divljoj deponiji pronašao ugljenisani ženski leš. Ispostavilo se da je u pitanju Irenino tijelo.
