Značajnu ulogu u njenom oporavku ima pas Rosie koji joj je pomogao da se suoči sa strašnim ratnim događajima zbog kojih ima PTSP.
"Spasila me je od mene same. Ispočetka nisam u to vjerovala, ali jednom prilikom kada sam imala napad panike Rosie mi je prišla i naslonila se svojim tijelom na moje. UIz nekog razloga sam se u tom trenutku sam smirila. Posmislila sam da to nije stvarno. Trebalo mi je petnaest godina da se suočim sa svojim emocijama", ispričala je Maja.
Rođena je u BiH i imala je lijepo djetinjstvo sve do početka devedesetih godina prošlog stoljeća kada je na području BiH počeo rat.
"Bila sam u posjeti prijateljima.Jedino čega se sjećam je osjećaj davljenja. Pogođeni smo granatom HVO-a, bila sam svjesna da je bomba eksplodirala i da je pet mojih prijatelja poginulo", ispričala je Maja.
Od posljedica teškog ranjavanja ostala je bez noge.
"S obzirom na to da nije bilo lijekova protiv bolova, jedan moj prijatelj poklonio mi je plavog medu kojeg sam grizla tokom operacije da bi mi bilo lakše", rekla je.
Bez obzira na nesreću koja joj se dogodila, Maja nikad nije izgubila svoj vedri duh.
"U tom trenutku imala sam izbor - biti žrtva ili biti heroj. Bolnička soba u kojoj sam se nalazila zvala se 'Sretna soba', jer smo se smijali sve vrijeme bez obzira na to što je situacija bila loša", ispričala je.
Nakon operacije, Maja je zbog ozbiljnosti povreda prebačena u SAD na dalje liječenje. Zahvaljujući protezi naučila je ponovo hodati i trčati. Izgledalo je kao da ponovo živi normalan život, međutim postojalo je nešto što nije mogla sama prebroditi.
"Odjednom bih imala osjećaj da imam srčani udar, a konačna dijagnoza bila je PTSP. Postanete klaustrofobični, srce vam lupa tako da ne znate šta biste sa sobom", rekla je.
Tada ju je jedna prijateljica upoznala sa Rosie i preporučila joj da zadrži psa.
"Pokazala mi je preslatko štene koje je umjesto jedne šape imalo protezu. Rekla sam joj 'Ovo je pas za mene'. Rosie je ostala bez noge kada je imala samo sedam dana", ispričala je.
Upravo Rosie pomogla je Maji da pronađe svoj mir.
"Volim što je Rosie osjećajna. Pokazala mi je da su pravi nedostaci u glavi i da se voljom može prebroditi bilo koji fizički nedostatak. S njom mogu ići bilo gdje i raditi sve što želim, jer se ničega ne bojim kad je tu", rekla je.
U SAD-u gdje je nastavila svoj život, Maja drži motivacione govore.
