Magazinovićev odgovor prenosimo u cijelosti:
"Poštovani gosp. Lagumdžija,
Dobio sam, doduše nekoliko sati prije same sjednice, Vaš stav/diskusiju i molbu da se podijeli članovima Glavnog odbora.
Koristim se prilikom da Vas informišem da nisam zagovornik pristupa da se od Glavnog odbora pravi dopisni partijski organ, a i vi ste se svakako potrudili da dopis ode na veliki broj adresa članova Glavnog odbora tako da nisam vidio potrebu za dodatnim trošenjem papira. Da ste se (ne)svjesno potrudili da Vaši “dobronamjerni” stavovi dođu i do medija bliskih vladajućim strankama, više je nego očigledno. Zašto ste se stavili u njihovu funkciju i zašto vam je eventualno potrebna njihova zaštita, u to ne ulazim.
S druge strane, donekle razumijem Vašu frustraciju zbog činjenice da više ne upravljate procesima i da je Vaš politički uticaj sveden na eventualno koketiranje sa aktuelnim članovima Predsjedništva BiH i njihovim kandidatima. Vjerujte mi da ste sami krivi za tu ponižavajuću situaciju, kao što ste sami doveli sebe u situaciju da na sjednicama Glavnog odbora ostajete usamljeni u podršci Vašim “konstruktivnim i dobronamjernim” prijedlozima.
SDP Vam je dao sve u životu, a Vi sada radite protiv stranke bez koje bi vaša biografija bila vrlo skromna. Vjerujem da imate konkretan razlog za to, pa možda i stotinu, hiljadu, milion razloga... ali znate i vi, kad ostanete sami sa sobom, da je to pogrešno.
Imalo se od Vas puno toga naučiti, kako dobrih, tako i manje dobrih stvari. Politička vještina je bila to prepoznati i razdvojiti. Jedan sam od onih koji je smatrao da, bez obzira na sve, još ponešto možete pomoći i državi i SDP-u. Danas me stid ljudi koje sam ubjeđivao da od Vas može biti koristi i da treba imati takta i prešutiti Vaše provokacije, vrijeđanja, zlonamjerne komentare i poteze. Ipak sam ja bio u krivu, a oni apsolutno u pravu.
Pobijedili ste puno neprijatelja, stvarnih i izmišljenih, ali nikad niste uspjeli pobijediti sebe i zbog toga Vaša priča ima tužan kraj. A moglo je biti drugačije..."
