Lulić je heroj Lazija. Gotovo deset godina je tu i bio je kapiten generacije koja je uzela Superkup protiv Rome.
“Gotovo 10 godina je prošlo od mog dolaska u Rim. Bilo mi je lakše jer sam poznavao italijanski jezik. Igrao sam u Bellinzoni gdje se govorio italijanski. Ovdje mi je odlično, svake godine obnavlja se ljubav prema Laziju. Sjećam se debija na San Siru, kako sam ušao na teren”, rekao je Lulić i onda dobio pitanje o ratu i agresiji na našu zemlju.
“Šestogodišnji dječak mnogo toga pamti. To je težak period, posebno zbog toga što sam morao sa svojim sestrama, majkom i ocem seliti u Švicarsku. Sjećam se kada čujete sirene, morate bježati jer tako najavljuju bombardovanje. Imali smo mjesta gdje smo se krili. Mostar je bio podijeljen. Tokom rata bilo je jako teško, mnogo ljudi je napustilo BiH. Moja zemlja se danas mnogo promijenila i roditelji su se vratili. Kada god mi to fudbal dozvoli, vratim se i ja kod porodice”, rekao je Lulić.
Bh. fudbaler je poručio i kako ga je rat mnogo promijenio te ga je naučio šta znači kada se ništa nema.
