Upokojili su se 21. novembra, baka u 3.30, a deka u 10.30, u svom stanu u gradu na Savi, prenosi Oslobođenje.ba.
Život ovog bračnog para, kako kažu njihova kćerka Vesna i unuk Nikola Mitrović, obilježila je velika ljubav. Ona "koja se godinama samo rasplamsavala, a nikada nije jenjavala ni za jotu".
Deka je u Šabac došao iz Plaškog iz Like, a baka je Mačvanka iz Badovinaca.
"Za šest decenija nikada se nisu posvađali, baš nikada", tvrde njihovi najbliži, ali i vremešne komšije iz centra grada, koje ih poznaju od mladosti.
Oni dodaju i da se ovaj bračni par nikada nije razdvajao.
"Nigde nikada nisu išli jedno bez drugoga. Uvek su, nekako, na neobjašnjiv način bili sličnog raspoloženja. Kada je jednom dobro i drugom je, kada ne valja oboje su tužni. Tako je bilo do kraja života, jer ako jedno ode lekaru, ide i drugo. Vodili su idiličan život, fini, otmeni i zanimljivi ljudi, koje je voleo i komšiluk i grad", navode.
Unuk Nikola kaže da je djed umro sedam sati poslije bake, a da nije ni saznao da je ona izdahnula. Da je, kojim slučajem, čuo da je umrla "istog trenutka bi i njegovo srce stalo".
I jedno i drugo, kao da su osjećali da im se bliži kraj života. Zajednom im je služeno opelo, zajedno su ispraćeni na vječni počinak, u grobnicu koja će svjedočiti o velikoj ljubavi dvoje ljudi, kojima različitost mentaliteta iz krajeva koju su "unijeli" u brak, ne samo što nije smetala, već im je ljubav i razumijevanje učinilo ljepšom, snažnijom i boljom.
"Mnogo su nas voleli, u svakoj reči bilo je ljubavi 'za bogove' i za nas, uvek su nas razumeli i nije ni čudo što ih je obožavala i moja unuka Nađa, njihovo milo praunuče", kaže kćerka Vesna.
"Tri decenije su bili penzioneri. Na život se nikada nisu žalili. Uvek su uspravno hodali ulicama Šapca, grada koji su voleli svim srcem, noseći ljubav za Liku i za Mačvu. Penzionerske dane divno su provodili, tako da im nikada nije bilo dosadno. Očigledno su bili rođeni jedno za drugo", završila je razgovor Vesna, pišu Novosti.
