Savremeni turizam najčešće je spoj emocija i pričanja priča, a malo je prostora bogatih time kao što je Boka Kotorska u Crnoj Gori. I ima li gdje jačeg amalgama od jakih osjećanja i historijskih priča od onog dijela mora koje krivuda od Herceg Novog do Tivta?!
Baš u tom stilu, red emocija pa red historije, priče spjeva Slobodan zvani Boško, kapetan turističke brodice nazvane po njegovoj kćerci Lady Sophia, dok valovitim morem šezdesetak dokonih turista vozi preme Perastu. Kako se približavamo tom najvećem spomeniku ovog dijela Jadrana, Boško nam govori da se ove godine priče pričaju bolje nego je iko očekivao, a kako je cijelo prošlo ljeto Lady Sophia provela na suhom.
"To što čitaš u novinama u to niko i ne vjeruje. Sve i onako odrede stranci. Nama je bitno da se narod vratio, izmoren i zatvoren od pandemije. Kao da je ovo ljeto došlo kao ventil, svi smo zadovoljni", kaže nam on.
Kaže nam kako kod njega na brodu najviše je gostiju iz BiH i Srbije, nešto malo iz Sjeverne Makedonije, a bude i onih s daljih adresa.
"Ono što Boka nudi teško je riječima opisati, a još teže posjetiti za neki prosječan godišnji odmor od desetak dana", smatra Boško.
I u pravu je. Boka je prava riznica historijskih, ali i modernih dragulja. Uz čudesni Perast, Gospu od Škrpjela, predivni Stari grad Kotor, desetke mjesta duž zaljeva, svako sa svojom pričom, tu je i nekoliko modernih bravura gdje bjelosvjetske milijarde grade svaki put neku svoju verziju Monte Karla.
I zaista Porto Montenegro u Tivtu i Portonovi pored Herceg Novog, destinacije su kakve Jadran nije ranije vidio, a usidrene jahte idealne za pogađanje koji je to milijarder ili šeik baš tu odabrao vez za svoj ponos.
Boka tako nudi sadržaj za sve džepove i one kojima prodaje haljinu od šest hiljada eura u Diorovom butiku, kao i za one kojima dnevni budžet za hranu ne premašuje pet eura.
Uz sav taj luksuzni vatromet priča i historije ovaj dio Crne Gore guše ozbiljni infrastrukturni problemi.
Saobraćajnice su očajne i kad se autom "dovučete" do odredišta, svi vam savjetuju da vozilo ne mičete dok ste tu, jer za dvadesetak kilometara između dvije tačke u zaljevu nekad vam treba više od dva sata. Tako profitiraju Boško i njegove kolege s brodicama, kao svjevrsni bokeljski gondolijeri, ne samo motorizirani turistički vodiči.
"Za turizam je neophodna infrastruktura. More je divno, ali teško je graditi vrhunski turizam uz svakodnevne redukcije vode", žali nam se Nerma iz Tuzle koja je pola svog godišnjeg odmora provela u Đenovićima.
Sumnjamo da sličnih problema ima šeik Mohammad Bin Zayed Al Nahyan u svom apartmanu One&Only Portonovi hotela, ali hiljade običnih smrtnika, njegovih komšija u Herceg Novom, baš tim razbijaju glavu kad se s kupanja vrate u svoj smještaj.
Kao važna stavke ovogodišnje bokeljske turističke sezone je činjenica da cijene nisu jeftinije nego u konkurentskoj Hrvatskoj. Za pola litra vode trebate platiti jedan euro, a teško da ćete naći dobro glavno jelo za manje od 15 eura.
Ljudi obično ne žale platiti na odmoru, pa turistički radnici zadovoljno trljaju ruke. Samo Herceg Novi sredinom je augusta brojao 40.000 gostiju.
"Moram istaći zadovoljstvo ovom turističkom sezonom. Aktivnosti koje su u prethodnom periodu sprovodili vlada i opština na promociji turizma urodile su plodom i u ovom momentu imamo sezonu koja je na nivou od nešto preko 90 posto u odnosu na 2019. godinu, što je premašilo naša očekivanja", kaže predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić.
Crna Gora pravi je Balkan, tako na svakom koraku naiđete na neku "našu" priču. Na najužem dijelu zaljeva, tjesnacu Verige, lako bi bilo napraviti most, ali 15 godina ta spasonosna ideja je samo slovo na papiru jer trajekti koji 24 sata dnevno neprekidno saobraćaju povezani su s "vrhom države". Još je "bolja" ona o jedinoj ovdašnjoj bolnici za plućne bolesnike u Prčnju, koja je par mjeseci prije pandemije pretvorena u luksuzni hotel.
Boka Kotorska predivan je dio "našeg svijeta", toliko naš da u stotinjak metara povezuje mondena ljetovališta s jahtama od nekoliko stotina miliona eura i redukcije vode. Svjetsko, a naše.
