Imam Ali je rekao da onaj čija je duša časna, nikad je neće poniziti prljavštinom grijeha. A čovjek koji obiluje plemenitošću i čašću, nema vremena i ne želi narušaviti savršen sklad koji je uspostavio Gospodar. Iskoristimo prilike koje nam se svakodnevno pružaju i budimo uzrokom nečije sreće i osmijeha. Ne dopustimo da nas egostično „ja“ sputava hodeći prema dobru. Njegujući suosjećanje i samilost gradimo međusobne mostove dobra i ljubavi. Budimo sunce u danima drugih ljudi, cvijet u kamenima na koje nailaze.
Cijenimo međusobnu pomoć, saradnju, jednakost i pravdu, ujedinimo se zajedničkim ciljem dobrote i Njegova zadovoljstva. Budimo od onih koji će ulijevati nadu i sreću drugima. Umjesto osude birajmo da druge savjetujmo. Oslobodimo se predrasuda i besmislenog postupanja iz neznanja.
Sjetimo se Poslanikovih, a.s, i u njima pronađimo inspiraciju: „Musliman je muslimanu brat, neće mu učiniti nasilje niti ga njemu prepustiti. Ko se nađe uz svog brata koji je u kakvoj potrebi, Allah dž.ž. će se uz njega naći kada mu bude potreban. Ko od muslimana otkloni kakvu nevolju, Allah će od njega otkloniti nevolju na Sudnjem danu, a ko sakrije mahanu svom bratu muslimanu, Allah će njemu sakriti jednu od mahana na Sudnjem danu.“
Od ahlaka je dakle lijep odnos prema drugima, a što dalje ukazuje da je osoba mirnog srca i smirene duše. Lijepim odnosom prema drugima iskazujemo pokornost Uzvišenom, a u Kur’anu se kaže: „Opraštaj drugima, naređuj dobro i neznalica se kloni.“
Zatim, lijepim odnosom pridobijamo srca onih koja su do tada bila tvrda a riječi oštre poput sablje. Lijepim odnosom se zapravo štitimo od zla, postajemo ključ svakog dobra i katanac svakom zlu. Preispitajmo se, spram Allaha, dž.š., spram sebe i drugih ljudi. Okitimo se lijepim ahlakom, lijepim odnosom prema drugima, jer ljepota je upravo tome, ljepota je u lijepom ponašanju, što je poput bisera skrivenog u školjci, pa tako i čovjek je tek prazna školjka ako se u njemu ne nalazi biser lijepog ahlaka.
