Didovi/majke/bake/nane čuvari su naše prošlosti, zvijezde koje sijaju u našem sjećanju, neprocjenjivi izvor mudrosti, ljubavi i vodilja našeg putovanja kroz život.
Lijepa priča jednog unuka o didu Aganu, objavljena na Facebook stranici Nedima Botića
"Esselamu alejkum dragi hafize, evo jedne lijepe priče o mom didi invalidu za ibreta i pouke.
Ovo je moj dido Agan Huseinspahić ima 70 godina i 100% je invalid a svoje dane provodi u svojoj radionici praveći grablje i vile.
Didino tijelo je bolesno ali njegovo srce nije.
On pored svoje bolesti trudi se da pomogne mojoj neni i na njivi i da joj pored penzije zaradi i uštedi od svog rada.
Od djetinjstva njegov život nije bio ni malo lagan, iako babe nije upoznao, majčinog se krila nije zasitio, stalni rad i stalna borba uzeli su mu zdravlje ali njegovu želju i vjeru u Allaha nisu mogli.
Moj dido klanja svih pet namaza i ljubav prema vjeri nosim od njih, i sa svojim didom imam samo najljepše uspomene.
Allah mi je ispunio dovu da dožive radost i sreću zbog svog praunučeta kao što sam i ja, njihova unuka, bila i ostala sretna sa njima.
Da Allah poživi sve naše dide i nene, koji i kad presele zauvijek budu dio nas.
Amin. "
Izvor i slika : Facebook Nedim Botić
