Povod za razgovor sa Nedžadom Latićem, urednikom portala The Bosnia Times, jeste njegova najnovija knjiga ''Noćas slavim Bogumile'', koja je izazvala veliko interesovanje javnosti. Ali, sa Latićem primarno razgovaramo o našoj političkoj zbilji i sa posebnim akcentom na Krajinu.
Cazin.NET: Zašto ste Vašu posljednju knjigu predstavili svojim memoarima? Nije li malo prerano da Vi pišete memoare?
Latić: To su moji novinarski memoari. Knjigu sam objavio povodom 30 godina bavljenja novinarstvom. Ja pripadam generaciji bosanskih novinara koja je obilježila postkomunistički period. Možda nas desetak, u „vrh glave“ petnaestak, iznijelo je sav teret ratnog i poratnog novinarstva. Jaš nas trojica-četverica iz te generacije aktivno se bavimo tim poslom. Novinari inače kratko žive jer rano obljevaju od bolesti koje izaziva stres. Preživo sam i ja srčani udar. Prema tome ovo je moje zrelo doba da privodim kraju svoju karijeru.
Cazin.NET: Vidite li nasljednike te ratne generacije novinara?
Latić: To je legendarna generacija i teško će dobiti zamjenu.
Cazin.NET: Ko su ti novinari?
Latić: Tri Senada, Hadžihafejzović, Avdić, Pećanin, Sejo Omeragić, Fahrudin Đapo, Zehrudin Isaković, Mensur Osmović, Nerzuk Ćurak, Ozren Kebo, Duška Jurišić, Vildana Selimbegović itd.
Cazin.NET: Vrlo šaroliko društvo, zar ne?
Latić: Nismo svi međusobno prijatelji, niti smo ni istomišljenici u ideološkom smislu. Neki od njih su mi prijatelji i dragi kao ljudi, a sa nekima se ni ne pozdravljam. Bez obzira na to, niko im ne može poreći ogromne zasluge i sa patriotskog i sa profesionalnog odnosa prema borbi za savremene standarde novinarstva. Na koncu, dobro nam je bilo dok smo tako šaroliki slobodno i hrabro izražavali svoje stavove i poglede na društvenu zbilju. Problem je što je sve manje polemika i među nama, kao uopće u javnom prostoru, jer botovi haraju i zastrašuju mlade novinare i intelektualce, posebno intelektualke što se kobno održava na slobodu mišljenja i sarajevske medije u cijelini.
Cazin.NET: To je globalni problem da je govor mržnje zahvatio društvene mreže i sa time se bore sva demokratska društva, zar ne?
Latić: Ja vjerujem da će slobodni mediji pobijediti društvene mreže, ali demokratske zapadne zemlje su napredne i u svakom pogledu moćnije da brane slobodu i sigurnost svojih građana. Problem je što zemlje kakva je naša zloupotrebljavaju državne institucije koje bi se trebale baviti zaštitom građana, a posebno novinara, i boriti protiv govora mržnje. Prema ozbiljnim sumnjama naša OSA čak ima svoje botove koji napadaju intelektualce koji su oponenti režima, konkretno SDA, pod izgovorom odbrane nacionalnih i vjerskih autoriteta. To je nedopustivo i to je ono što najviše zabrinjava kad su u pitanju slobodni mediji.
Cazin:NET: Vi slovite kako jedan od najhrabrijih novinara, ali, na žalost, tu svoju hrabrost ste skupo platili. Mislim na fizički napad na Vas koji se desio prije par godina. Šta je sa tim slučajem?
Latić: Da, to je bio pokušaj ubistva jer me je napao kikbokser. Bila je to klasična „sačekuša“ jer me je nesuđeni ubica sačekao u pasažu zgrade, dakle zaklonu gdje nema svjedoka. Ne govorim o tome u medijima jer se vodi pravni postupak i očekujem uskoro presudu. Ali, ono što je već više nego jasno jeste činjenica da su napadači na novinara u Banjoj Luci osuđeni na 4-5 godina zatvora, dok se napad na mene pokušavao pravno zataškati. To je apsurd za bošnjačku politiku u kojoj je Milorad Dodik veći demokrata od Bakira Izetbegovića jer se pokazao da štiti novinare i osuđuje nasilnike.
Cazin.NET: I pored toga ste smjeli objaviti notorne činjenice o poslijeratnim akterima bošnjačke politike kao i o njihovim kriminalnim zakulisnim poslovima, pa čak i neke šokantne činjenice o političkim ubistvima u Sarajevu. Imate li loših reperskusija nakon izlaska knjige iz štampe?
Latić: Nemam i ne očekujem ih! Zašto? Zato što je režim toliko ogrezao u kriminalu da nemaju osjećaj niti potrebu da se brane od takvih optužbi i sumnji. S druge strane, toliko su ovladali pravosuđem i policijom da vjeruju da nema šanse da se neko smije drznuti voditi istrage protiv režimskih moćnika. Knjigu sam pisao zbog mladih ljudi kojima će već sutra „pasti sljeme na tjeme“ i željeli to ili ne, morat će se nositi sa svojom političkom zbiljom i tražiti spasonosne ideje. One su svakako slobodarske ideje kakva je u početku bila SDA i koju sam kao takvu nosio u svojim prsima kao mladić. Ne znam koliko sam uspio napisati zanimljivu knjigu, da je mlad čovjek ne ispušta iz ruku kad je uzme čitati, a svo svoje umijeće pisanja podredio sam tome da mi knjiga ne bude dosadna, i stoga vjerujem da će u njoj otkriti najveće čudo savremene bošnjačke politike i kako je ta slobodarska ideja, koja je po sebi bila plemenita, završila „u blatu“.
Cazin.NET: Da to nisu malo nerealna očekivanja od mladih ljudi koji su prilično apolitični i koji su zapali u opću društvenu depresiju i apatiju, dok su knjige potpuno marginalizirane?
Latić: Ne, nisam nerealan! Vjerujem u moć ideja i kad se desi susret moćne, plemenite i inteligentne ideje sa mladim, hrabrim i inteligentnim bićem neminovno je da to rezultira željom za promjenom svijeta. Potom, baš su pisci svojim djelima u svijetu doprinijeli nevjerovatnim društvenim i političkim promjenama. Bez takvih pisaca i književnosti svijet bi bio mnogo gori.
Cazin.NET: Pošto govorite za najčitaniji krajiški portal imate li neku procjenu političkih dešavanja u ovom području?
Latić: Moj portal The Bosnia Times uporno i u kontinuitetu prati dešavanja u Krajini na način da najčešće analizira procese i događaje. Posljednji tekstovi bili su posvećeni odlasku dvojice krajiških političkih harambaša Fikreta Abdića i Asima Kambera, što, po našem sudu, otvara prostor dvojici relativno mladih lidera Nerminu Ogreševiću i Senadu Šepiću. U tome se vidi smjena generacija ali i naziru novi pozitivni politički trendovi. Vidite, baš su Ogrešević i Šepić primjer kako je neprirodno stanje u SDA-u kad je u pitanju regeneracija stranke. Jer njih obojica su stasali u SDA-u i usljed nepotističko-klijentelističke kadrovske politike oni su potisnuti. Dakle nije problem same ideje na kojoj je SDA nastala, već njene kriminalne kadrovske politike. Žao mi je da je Hamdija Lipovača, kao potomak jedne probosanske krajiške loze, mislim na braću Pozderce, završio neslavno.
Taj svoj krajiški, a opet bosanski nacionalizam Krajišnici moraju rehabilitirati. Svi veći krajiški gradovi moraju nositi imena braće Pozderaca radi poštovanja prema njihovom antifašizmu, a vala i političkoj borbi za bosanski suverenitet u vrijeme komunističkog režima. Od svih njih mladi Krajišnici trebaju uzeti ono što je bilo najbolje u njihovoj politici. Ovdje konretno govorim o bosanskom nacionalizmu. To je čak najvrijednije i u politici Alije Izetbegovića, što sam istaknuo i u svojoj knjizi „Noćas slavim Bogumile“. Samo taj segment njegove politike će preživjeti, a njegova stranka će kad tad završiti na političkim marginama.
