Prema skoro šokantnim rezultatima koje su prvi objavili prorežimski mediji, i to uz veliko likovanje, reklo bi se da je anketa rađena iste noći, odnosno sutradan nakon što je i zvanično potvrđena trijumfalna pobjeda Recepa Tayiba Erodgana na turskim izborima, a što se podudaralo s agencijskim vijestima da je SBB zakazala konvenciju stranke na kojoj se očekuje zvanično obznanjivanje kandidature Fahrudina Radončića za bošnjačkog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, piše Nedžad Latić u svojoj kolumni na portalu "The Bosnia Times.
Odvraćanje Radončića od kandidature
Iako su istraživanja vršena navodno prošlog mjeseca, kad se uveliko špekuliralo da se Radončić neće kandidirati, razlozi objavljivanja šokantnih rezultata, po kojima kandidat SDA Šefik Džaferović ima podršku 22 posto birača, koliko i Željko Komšić, a da, naprimjer, Radončić i Senad Šepić, ni i u jednom dosada vršenom istraživanju javnog mnijenja, ne uživaju podršku veću od 7 procenata, suviše su providni. Jasno je da je cilj ove ankete, osim manipuliranja javnosti u korist popravljanja srozanog imidža SDA, odvraćanje Fahrudina Radončića da se uopće kandidira na predstojećim izborima. Jer ni dugogodišnja nesmiljena propaganda i sataniziranje Radončića od prorežimskih medija nisu odagnali strah liderima SDA koji na spomen njegovog imena „grizu prste“. Dugo su se lideri SDA nadali, to se svakodnevno moglo vidjeti iz režimskih medija (Slobodne Bosne, Saffa, Stava i Faktora) da će Radončić biti osuđen na maratonskom montiranom procesu, što bi ga, vjerovatno, odvratilo od kandidature.
I, očito, kad režimska očekivanja nisu ispunjena, preostalo im je da pokušaju ovakvim lažiranim anketama odvratiti ga od namjere da bude protukandidat do sada najlošijem SDA-ovom kandidatu Džaferoviću. Zbog lošeg kandidata kojeg je nametnuo Bakir Izetbegović, stranački vrh drhti jednako i od Denisa Bećirovića, kao i Fahrudina Radončića.
Ova anketa zaslužuje da bude povod jedne duže analize krize političkog identiteta politike međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovine, posebno kad su u pitanju nevladine organizacije koje se ufaju da predstavljaju i rade za njihove interese u Sarajevu.
Jer nakon incidenta s jednim komentarom američkog analitičara Kurta Bassuenera, nakon kojeg se javno izvinio Fahrudinu Radončiću, ova anketa koju je autorizirala Agencija IPSOS zaslužuje distanciranje, pa možda i osudu od zapadnih ambasada. Ova anketa je samo jedan u nizu primjera flagrantnog kršenja novinarskog kodeksa od prorežimskih medija koji svakodnevno kreiraju lažne vidjeti.
Zar zaista trebaju ankete da bi se ovog trenutka sagledalo stanje svih političkih aktera u Sarajevu?! To se sve vidi golim okom, a posebno se može uočiti na društvenim mrežama gdje građanstvo najfrekventnije iznosi svoje stavove i komentira političke aktere.
Nema više veselog Bosanca
Prema osobnom dojmu koji imam, a spreman sam se kladiti da će ga potvrditi svaka iole ozbiljna i objektivna anketa koja bi imala rubriku „klub mrzitelja“, više od polovine Bošnjaka prezire ovaj režim i nikad ne bi glasalo za SDA! Dakle, to je dvostruko više od procenta koji i ovako lažirane ankete daju SDA kao njihovom izbornom favoritu, a jedva da prelazi 20 procenata biračkog tijela.
Vjerujem da tek nekih 12 do 13 procenata bošnjačkog biračkog tijela nikad neće promijeniti političko mišljenje i da će uvijek glasati, kako kažu, „za Alijine mrtve kosti“. Neka se sociolozi pitaju, ako imaju volje, da li je to najgori učinak koji je izandžala ideologija SDA ostvarila tokom svoje trodecenijske vladavine.
Ova nacija je u totalnoj depresiji i to najbolje pokazuje da Bošnjaci, naprimjer, nemaju nijednog šampiona u sportu!
Nisam primjetio da je opozicija nešto posebno problematizirala i iskazala brigu zbog stanja u sportu, što može biti dobar pokazatelj da ni opozicija ne zna i nije svjesna dubine krize bosanskohercegovačkog društva.
Ako poslušate viceve koji su, pored sevdalinke, možda najblistavije duhovno (usmeno) naslijeđe Bosanaca i Hercegovaca, i kroz njih provijava ova depresija. Jedan od posljednjih viceva koje sam čuo o Hasi i Husi odnosi se na socijalnu razliku zbog koje pate poratne mlade generacije.
Radnju vica locirao sam negdje u nekom selu, poput Gunjana, gdje je sarajevska režimska elita sagradila hacijende pored trošnih seoskih kuća. Tako vikendom dođu i nažderu se uz roštilj, dok rijetko koji mještanin ostaje da živi sam u preostalim danima. Tako je ostao i Haso s hanumom i svojim sinčićem Husom da samuje u selu. Kad se roštilji raspale i selo zadimi, mali Huso bi virio kroz visoke ograde u komšijske avlije, što je primijetila njegova majka.
„Daj, bogati, Haso, naloži i ti k'o đoja nešto vatrice i stavi platu na nju da mi dijete ne gleda u komšijske avlije“, nasavjetuje hanuma Hasu.
On to i učini te se dosjeti da zapeče tri-četiri krompirića u žar.
„Babo, što oni samo meso stavljaju na roštilj“, upitao je mali Huso babu.
„Šta ćeš im, sine, kad nisu hudnjaci ništa posijali“, utješi Haso svoga malog Husu.
Dakle, ako bi opozicija, i ovakva kakva jeste, samo iskoristila ovu depresiju i rukovodila se raspoloženjem naroda, ima velike izglede za pobjedu.
Odluke nekolicine stranaka da ni pod kakvim uvjetima neće nikad ući u vlast s režimom očito su prepoznale ovakva raspoloženja i time čine prve i prave korake ka pobjedi. Toga je svjestan režim i stoga preko svojih medija sapliće te korake da bi obeshrabrio njihove potencijalne glasače. To prije svega mislim na SDP i SBB, kao najjače opozicione stranke koje imaju barem identičan odnos prema režimu kad je u pitanju eventualno koaliranje s njim. Takvim koracima opozicija se uspravila na „dvije noge“, što ju je prilično ojačalo. Zato režimski mediji bjesomučnim napadom na Radončićev SBB žele amputirati opoziciju koja bi ostala na jednoj nozi (SDP-u) i bila prisiljena uzeti DF kao „protezu“. Tako amputiranu opoziciju priželjkuje SDA i stoga ovako lažirane ankete Željku Komšiću daju nevjerovatnih dvadesetak procenata, koliko i samom Džaferoviću.
