Profesore, hoće li birači u ovoj zemlji ponovo nasjesti na priče o hiljadama novozaposlenih koji su otišli iz BiH, o legitimnom predstavljanju i onoj o tome kako RS samo što nije postao država?
– Da će značajan dio njih i ovaj put nasjesti, hoće. No, iskreno se nadam da će takvih biti manje nego prije četiri godine. Neki detalji, uostalom, takav sud sugeriraju i danas. Izvjesno je, recimo, da će udio glasova SDA biti puno mršaviji nego 2014. godine. Ostaje, doduše, pitanje što stoji iza nastajanja triju novih političkih partija iz nje – je li ono rezultat istinskoga razilaženja ili dobro osmišljen plan kako bi se sačuvali birači koji su, zbog načina vladanja u ovom mandatu, okrenuli leđa SDA. U prvom slučaju, naime, SDA u slijedeće četiri godine definitivno pada, u drugom, naprotiv, postizbornim kombinacijama ostaje u sedlu.
S druge strane, izvjesno je da je došlo do neke vrste preslagivanja i u dijelovima Federacije, u kojima je HDZ bio neupitan.
Kako sada stvari stoje, u slijedeće četiri godine on miran može biti jedino u zapadnoj Hercegovini. Izvan nje mu baš i ne cvjetaju ruže. Poraz u Livanjskom kantonu mu je i više nego izvjestan, slična priča je u Posavini, a odnos “hrvatskih mandata” će se bitno promijeniti i u srednjoj Bosni i HNK-u.
Vidjet ćemo, na koncu, što će se događati u RS-u. Teško mi je konkretnije govoriti, ali od ishoda u tom dijelu zemlje mogli bi ovisiti mnogi procesi u budućnosti.
Koliko se migranti kojima je BiH tranzitna zemlja koriste u predizborno vrijeme kako se ne bi pričalo o domaćim migrantima, nelegalnim komesarima…?
– Priča o migrantima etnonacionalistima dođe k’o kec na deset. No, ona, po mojem sudu, nije paravan za prikrivanje priča o domaćim migrantima, nelegalnim komesarima itd, iako ni one nisu nevažne. Puno važnije od njih su druge, priče o korupciji i kriminalnim devrovima, financijskim i inim malverzacijama, stranačkom udjeljivanju budžetskih sredstava, koje se u javnosti pokreću i nemoguće ih je, koliko god postoji šapa nad medijima, medijski u potpunosti kontrolirati. Pogledajte samo kako su rebalansom federalnog proračuna nedavno osigurana sredstva od 107 miliona kako bi se krpljenjem rupa po seoskim drumovima osigurali glasovi za slijedeće četiri godine – a istodobno će iz operacija dodjeljivanja poslova biti izvučena sredstva i za podebele provizije za ljude iz političkih vrhova.
Kako tumačite poruke kardinala Vinka Puljića, koji je tokom posljednjeg zasjedanja Biskupske konferencije kazao “nedopustivo je da se, nakon izlaska iz jednoumlja, uporno nameće troumlje” i “ako nećeš misliti i govoriti kao stranka na vlasti, možeš dobiti čak i SMS poruku da će te progutati noć”?
– Gleda li se kardinalove poruke, poput ove, izolirano, izvan konteksta svega onoga što čini, mogao bi se izvući sud kako je i njemu jasno da je Hrvatima u BiH dosta i HDZ-a i Čovića. Nažalost, nakon poruka te vrste on u pravilu čini ono što izaziva zbunjenost, pa i uvjerenje suprotna predznaka. Prisjetimo se, uostalom, najnovijeg zajedničkog zagrebačkog praćenja utakmice hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu njega i lidera HDZ-a. Za obična čovjeka to je, što se mene tiče, poruka da su kardinal i Čović na istoj strani, da upiru u ista kola i da narod treba u listopadu podržati čovjeka kojega i on sam podržava. Je li toga svjestan i Puljić, radi li to ciljano, smišljeno ili zato što ni sam ne razumije filozofiju i učinke političkog marketinga, potpuno je nevažno. Jer, ako bi se poslužio njegovim vokabularom, i s najboljim se željama može završiti u devetom krugu, pakla dakako.
Predviđali ste da će Čović, ako se Komšić kandiduje, nekoga drugoga “gurnuti u vatru”. Šta sada kažete, budući je aktuelni hrvatski član Predsjedništva BiH kampanju ozbiljno shvatio, a ljevica ostala razjedinjena?
– Iskreno, i osobno sam bio iznenađen tom odlukom Čovića. No, i dalje sam uvjeren da je u startu, nakon najavljene kandidature Komšića, takvu mogućnost isključivao i da je planirao nekoga gurnuti kao žrtveno janje. Masa detalja mu je, međutim, u međuvremenu išla u prilog i opredijelila ga da u utakmicu ipak uđe – kandidiranje Falatara, koji uzima glasove Komšiću, greške koje je Komšić činio izazivajući “rat” na ljevici i slično. Uvjeren sam, potom, da je danas zbog odluke o kandidaturi ponovo na teškim mukama. Jer, u međuvremenu se pojavila gospođa Zelenika koja uzima glasove njemu, ne i Komšiću, a lider DF-a je iz svojih pogrešaka i sam izvukao lekciju i povratio dio utjecaja koji je preko noći izgubio.
Vjerujem da će se utrka za člana Predsjedništva svesti upravo na pitanje Komšić ili Čović. Poznato je da sam 2014. godine DF i Komšića podržao u najotvorenijoj formi jer sam vjerovao da su tada, u uvjetima rasturenog SDP-a, spašavali lijevi politički pokret. Od tada se, iskreno, štošta promijenilo. Komšić 2018. nije ni nalik onom od prije četiri godine jer pravi greške koje štete i njemu i njegovoj partiji i lijevom političkom pokretu.
Međutim, uz sve to, ja ću u listopadu glasovati za njega. Jer, u ovom momentu su te pogreške u drugom planu u odnosu na pitanje tko će biti u Predsjedništvu BiH slijedeće četiri godine – Komšić, koji je, uz sve što mu se može spočitnuti, osvjedočeni bh. integralista i čovjek koji će ovu zemlju braniti od nasrtaja kojima bi mogla biti izložena, a ne može mu se u pitanje dovoditi ni elementarno poštenje, nema ga u kriminalnim radnjama i slično, ili Čović koji je prethodne četiri godine učinio sve kako bi ovu zemlju doveo pred rub ambisa i koji bez kriminogenih devrova, barem po onome kako ga se tretira u javnosti, može koliko i riba bez vode. I stoga sve one kojima moje mišljenje nešto znači pozivam da i sami o tome razmisle – i da postupe na identičan način. A za kazne, pa i prema Komšiću, ima vremena i nakon toga.
Kako je Drago Puzigaća Srbin vrijedan potezanja vitalnog interesa Hrvata za HDZBiH, dok svi oni koji, recimo, žive u HNK-u, za tu stranku nisu vrijedni naziva ravnopravnog naroda? Čude li Vas pokušaji članova SDA koji sebe u cijeloj priči predstavljaju nevinim?
– Slučaj Puzigaća je, zapravo, najuvjerljiviji dokaz u postdejtonskoj BiH kako je institut vitalnog nacionalnog interesa farsa preko koje se štite interesi političkih moćnika i produžava vijek njihova političkog trajanja ili vijek raznoraznih kriminogenih krugova koji su s njima umreženi. Pa, od 2014. godine slušamo samo žalopojke da su Hrvati neravnopravni, u Federaciji majorizirani, da ih se želi pretvoriti u nacionalnu manjinu, oduzeti pravo na BiH kao domovinu itd. A onda se učini ono što sve to prikaže u njegovu pravom svjetlu – da se smjena dopredsjedavajućeg Doma naroda iz reda Srba, koju traži Klub Srba, proglašava vitalnim interesom Hrvata.
Negdje sam već rekao, a ponovit ću i ovom zgodom, zamislite što bi se dogodilo da je obrnuto, da je Klub Hrvata nešto slično zatražio, a njihov zahtjev jedan od nacionalnih klubova sličnom vrstom poziva osporio. To bi za HDZ-ovu kamarilu bio krunski dokaz kako se Hrvate želi pobrisati i kao ustavnu kategoriju.
Naravno da sve to nije imanentno samo HDZ-u. Hoću reći, nacionalni interes i zaštita nacionalnih posebnosti svima njima znači koliko i lanjski snijeg. I samo je pogodan paravan za kojekakve političke trgovine.
