Majid iz Irana radi kao kuhar i specijalizirao se u pripremanju jela koja privlače njegove kolege migrante. Danas je na jelovniku jagnjeći curry.
"Kuhanje je moja umjetnost", kaže Majid. "Nikad neću servirati drugima jelo koje sam ne bih pojeo".
Broj migranata i tražitelja azila koji prolaze kroz Bosnu i Hercegovinu, dolazeći sa Srednjeg istoka u pokušaju da dođu do Europske Unije, je naglo porastao iako su za njih granice s Hrvatskom i dalje zatvorene.
39-godišnji Majid je stigao iz Irana u Sarajevo prije deset mjeseci, putujući ka EU. Ali, aplicirao je za azil u zemlji koja se oporavlja od rata 1990-tih.
“Ne idem nigdje”, kaže. “Ostajem tu. Volim Bosnu!”
U UNHCR-u, UN-ovoj agenciji za pomoć izbjeglicama, kažu da BiH treba donatore koji bi pomogli zemlji da se izbori s pojačanim dolascima migranata. Dorijan Klasnić, UNHCR-ov službenik za odnose s javnošću, kaže da je njih 1.600 apliciralo za azil od januara ove godine.
“Jasno je da postoje oni koji vide ovu zemlju kao mjesto utočišta, mjesto koje bi mogli nazvati dom”, kaže Klasnić za N1.
Majid je samohrani otac 14-godišnjeg Muhammeda koji je dobar učenik, a trenira i nogomet u FK Sarajevo.
“Za neke je nogomet samo igra ali za mene to znači život”, priča Muhammed koji sanja o tome da jednog dana postane profesionalni igrač.
Majid je napustio Iran kako bi osigurao sigurnu budućnost za svog sina. Krenuli su u Europsku uniju, ali kada su stigli u Sarajevo, Majid je upoznao Bosanca čije gostoprimstvo ga je ponukalo da razmisli o traženju azila za njega i sina.
"Osjetio sam toplinu i dobrotu. Ljudska veza je ono što je važno”. Ovo prijateljstvo je promijenilo Majidovo mišljenje, ako aplikacija za azil bude prihvaćena, Majid i njegov sin planiraju započeti život u Sarajevu.
Sarajevo je prelijep grad, uglavnom obnovljen nakon opsade tijekom koje je ubijeno skoro 14.000 osoba. Ali Majid nema vremena da posjećuje stari dio grada, uske uličice, bazare, džamije, katoličke i pravoslavne crkve.
Vikendima, Majid zarađuje novac tako što kuha za lokalno stanovništvo i turiste na popularnom mjestu kod jednog vodopada. Pet dana sedmično, volontira kuhajući za migrante i izbjeglice.
“Vjerujem da sve ono što daš jednom se vrati nazad”, kaže Majid čija dobrodušnost i entuzijazam nisu nikom promakli.
Jedna međunarodna škola, koja se inače plaća, dozvolila je Muhammedu da pohađa nastavu bez naknade.
Muhammed je počeo da se ozbiljno zanima za nogomet kad je napunio osam godina, a sada trenira svaki dan, ili u klubu ili kod kuće.
Njegov idol je svjetska zvijezda Cristiano Ronaldo, ali to da li će uspjeti da napravi karijeru u nogometu ovisi od apllikacije za azil. Bez statusa izbjeglice, on može trenirati I igrati u prijateljskim susretimai ali ne može putovati i učestvovati u nacionalnoj ligi, koja počinje u septembru.
“Šteta što nema dokumente”, kaže trener Tarik Cerik. “Muhammed rizikuje da izgubi pobjednički mentalitet koji dobiješ samo ako igraš u takmičenjima. Još uvijek je mlad ali sljedeće godine počinje ozbiljnija liga. Trebaće mu neki status do početka nove sezone”.
