KUĆA ljudskih prava na zagrebačkoj Selskoj cesti 112c bila je sigurna kuća Josipa Broza Tita u kojoj se od policije skrivao 1928., otkriva ''zaboravljena'' spomen-ploča za čije postojanje do ovog tjedna nisu znali ni čelnici vodećih hrvatskih antifašističkih udruga.
Konkretno, Kuća ljudskih prava na zagrebačkoj ''crvenoj Trešnjevci'' od 2008. objedinjuje i udomljuje vodeće hrvatske organizacije civilnog društva među kojima su i B.a.B.e, Centar za mirovne studije, Građanski odbor za ljudska prava, Udruga za promicanje istih mogućnosti, Udruga Svitanje i Documenta - centar za suočavanje s prošlošću.
Upravo je Documenta početkom ovog tjedna predstavila svoj izvještaj o praćenju suđenja za ratne zločine u posljednjem ratu i to, kako se ispostavilo, 4. srpnja - na samu obljetnicu postavljanja spomen-ploče kojom su za bivši Dan borca 1983. ''društveno-političke organizacije'' i Skupština općine Trešnjevka odale počast jugoslavenskom maršalu Titu.
Zgrada od povijesnog značaja
I to, kako se sada na toj ploči može iščitati, ''u znak trajnog sjećanja i poštovanja na revolucionarni rad druga Tita'', tadašnjeg sekretara Mjesnog komiteta KP (Komunističke partije) - Zagreb koji je tada, boraveći u ilegalnom stanu, ''našao sigurno sklonište pred policijom''.
''Tu je bio jak radnički pokret, govorilo se o 'crvenoj Trešnjevci''', kazala je za Hinu Vesna Teršelič iz Documente, koja u proklamiranom ''suočavanju s prošlošću'' iznimno dobro poznaje i povijest navedene spomen-ploče, ali i okolnog revolucionarnog, radničkog i ''crvenog'' zagrebačkog kvarta.
''Mi znamo da radimo u zgradi koja ima povijesni značaj, gdje su se sklanjale izbjeglice kada je Italija preuzela kontrolu nad Istrom nakon Prvog svjetskog rata. To je bilo pribježište za izbjeglice pa u ovom dijelu grada veliki broj ulica ima nazive istarskih gradova ili poznatih Istrijana'', kaže Teršelič.
S druge strane, u tom je zagrebačkom kvartu bio i iznimno jak radnički, a kasnije i revolucionarni pokret što dokazuje i sama povijest zgrade u Selskoj ulici.
''Istovremeno, bila je sigurna kuća za izbjeglice, a bila je i sigurna kuća za Josipa Broza Tita. Razumljivo je da su se u dijelu grada s jakim radničkim pokretom skrivali i oni koji su vodili Komunističku partiju i Savez komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ)'', kaže Teršelič. Dodaje i kako, na svu sreću, od njihovog useljenja nitko nije imao potrebu obračunavati se s prošlošću i Titom preko spomen-ploče na pročelju njihove zgrade.
''Vandali su šarali ploču Documente, ali ploču Josipa Broza Tita nisu. Nadamo se da će tako i ostati.''
Respekt prema ostavštini bivših revolucionara, u neočekivanim okolnostima, pokazivali su i rijetki koji su uopće obratili pozornost na tu spomen-ploču, ističe Tina Đaković iz Kuće ljudskih prava. Pritom navodi i kako je jedan od radnika tijekom obnove zgrade ''uletio'' u njihov ured pitajući, s izvjesnim strahopoštovanjem: ''Kaj je stvarno istina da se Tito tu skrival?''
Vodeći antifašisti nisu znali da se ondje skrivao Tito
No, zanimljivo, s druge strane, vodeći hrvatski antifašisti i čuvari lika i djela maršala Tita do upita novinara Hine nisu znali za tu, njima zaboravljenu spomen-ploču.
''Nažalost, nisam upoznat da je tamo spomen ploča iako sam bio u Kući ljudskih prava. Kriv sam što za to dosad nisam znao i nisam pitao. Tu svoju pogrešku ću ispraviti i korigirati, posvetiti odgovarajuću pažnju tome jer to zaista zaslužuje naše postupanje za buduća pokoljenja'', kazao je Jovan Vejnović, predsjednik hrvatskog Saveza društava Josip Broz Tito. Upitan, pak, kako komentira svojevrsni povijesni obrat da je sigurna kuća i sklonište revolucionara od prije devedeset godina sada kuća ljudskih prava, poručuje da ga to nimalo ne čudi.
