Poslije višemjesečnih peripetija s norveškom zatvorskom upravom, konačno je udovoljeno našem zahtjevu za razgovor s trenutno drugim najpoznatijim zatvorenikom u Norveškoj - Zikrijom Krkićem (47), a na prvom mjestu je svakako Anders Brejvik (Breivik).
Kuriozitet je da su obojica bila zatvorena u najstrožijem zatvoru u Skandinaviji, zloglasnom ''Ringerikeu'', prije nego što je Brejvik „preseljen“ u drugi zatvor da bi ga lišili uživanja u pogledu na otok Utoju, gdje je brutalno ubio 77 mladih ljudi i teško ranio 240.
Planetarni zločinac
Nevjerovatno je da su Krkić i Brejvik osuđeni i na isti broj godina zatvora - 21.
Zaista čudna usporedba sudske prakse s obzirom na to da je Brejvik, kao planetarni zločinac, do kostiju utjerao strah ljudima u svakom domu u Norveškoj, a s gnušanjem su ga posmatrali i najokorjeliji desničari.
Krkić se, s druge strane, nepravomoćno tereti za likvidaciju Almira Redžića i Muharema Balića, koji su na Bajram 2014. godine izrešetani iz automatske puške u kafiću "San" u Trnopolju kod Prijedora.
On je godinu kasnije u banjalučkom sudu prvostepeno oslobođen krivnje. Banjalučko tužilaštvo se suzdržano držalo što se tiče motiva, dok je odbrana insistirala na tezi o podmetnutim dokazima, no Sud je na kraju prihvatio argumente odbrane te se nije moglo van svake razumne sumnje dokazati da je Krkić usmrtio Redžića i Balića.
Zikrija je kao slobodan čovjek otišao u Norvešku, čiji je državljanin, a pošto je po, žalbi banjalučkog tužilaštva, presuda pala, zatraženo je njegovo izručenje BiH.
Norveška je to odbila te je preuzela slučaj od bh. vlasti, što je rezultiralo presudom u Dramenu od 21 godinu zatvora.
Novo suđenje
Iza rešetaka zatvora ''Ringerike'' čeka novo suđenje, jer je uvažena žalba njegovog advokata Ojvinda Bratliena, koji je izrazio ogromnu sumnju u pravičnost postupka.
U međuvremenu je Zikrija osuđen na šest godina zatvora zbog nasilja u porodici, a optužba je potencirala da je tjerao ženu i djecu da žive po Šerijatu zbog njegovog simpatisanja vehabijskog pokreta.
- Ovo je najstrožiji zatvor u Norveškoj. Tu je Brejvik bio. Prakticiraju američki sistem. U osnovi je dosta toga nelegalnog u norveškom zatvorskom sistemu. To je psihičko uništavanje. Izoliraju te od svega - kaže na početku razgovora.
On tvrdi da je osuđen na osnovu indicija i podmetnutih dokaza, a da nije pomogla ni presuda za nasilje u porodici.
- Sudija je u obrazloženju kazao da sam se u autu svog sina odvezao u kafanu, gdje sam ubio Almira, a da sam likvidirao i Muharema, jer je bio svjedok. Potom kaže da sam bacio pušku, izvadio okvir, donio ga kući i napunio ga sa 30 metaka. DNK koji je pronađen na čahurama nisu željeli komentirati, jer može biti kontaminiran dokaz. Zašto nisu našli čiji je DNK na čahuri, možda je to ubica? Dva videa su pronašli u telefonima moje djece. Jedan je snimljen kad se sin ženio, a drugi za Bajram. Iz puške su pucali moja supruga i djeca. Na osnovu tog snimka tvrde da je to bila puška iz koje su ubijeni Almir i Muharem - tvrdi Krkić.
U razgovoru je Zikrija iznio i drugu verziju događaja, a o kojoj je pričano i tokom suđenja.
- Muharem je imao i veliku ranu na glavi te je teorija da je bio pretučen prije ubistva. I Norvežani misle da je to bilo nešto lično između njega i ubice. Policija je tvrdila da je Muharem dobio ranu na glavi zato što je pao na sto i tako se povrijedio. To ne može biti istina jer sa stola nisu pale čaše i flaše.
Na Muharema je pucano pojedinačnom paljbom, a ovaj drugi je, kad je vidio šta se dešava, pokušao da bježi, ali je rafalom pogođen sleđa. Prema stručnjacima, Muharem je ubijen prvi, a Almir drugi. Sada su okrenuli teoriju pa su kazali da je Almir prvi ubijen. Kažu da sam ih ubio nakon višegodišnjeg sukoba. Ja, da sam osvetoljubiv čovjek, pobio bih zločince koji su me mučili u Omarskoj. Viđao sam te zločince, a nisam ih ubio - priča Krkić.
Na suđenju je u priču uveden navodno i policijski informant koji je kod sebe pet godina čuvao čahure iz kojih su ispaljena zrna koja su usmrtila Almira i Muharema.
- Taj svjedok je za informanta kazao na sudu da je rekao kako se „ljudi bave opasnim stvarima te da on voli da živi“. Odakle odjednom policijskom informantu dvije čahure koje su nestale i daje ih nakon toliko vremena? Kako je to sud prihvatio - pita se Krkić.
Ekonomski motiv
Kako kaže za njegovo robijanje zaslužna njegova supruga koja je svjedočila protiv njega da bi uzela veliku količinu novca, oko 100.000 eura, koje je dobio kao odštetu jer je ostao invalid na poslu.
- Ona me uvalila u probleme i za porodično nasilje i za ova ubistva. Koristila je vjeru. Dovoljno je bilo da kaže „on vam je vehabija“. Nisam ih tjerao da žive po Šerijatu. Uzmite telefon moje supruge, njen račun... Ima ispis... Po telefonu se vidi koliko je imala prijatelja i prijateljica... Pa, je li to Šerijat!? Živjela je sasvim slobodno. Vidi se jasno je li ta žena bila pod ključem - konstatira Krkić te nastavlja:
- Nijedan doktor ili učitelj nije našao da je neko moje dijete imalo modrice ili nešto slično. Što se tiče vjere, sama je odabrala da se pokrije i klanja da „traži oprost od Allaha za svoje grijehe“. Nisam je natjerao.
Ne odobravam ni islamski ni kršćanski terorizam
- Oni su rekli da sam ja poslao 8.000 eura u jedan butik, na račun Bilalu Bosniću. Svaka para koja je poslana, poslana je preko norveške državne banke i sve piše kome sam slao pare i zašto. Bio sam u džematskom odboru i slao sam novac za kurbane. Za svaki dinar koji sam poslao Bosniću dobio sam nazad potvrdu za šta je potrošen. To nisu samo moje pare, to su pare od džemata. Svaki dinar otišao je ili za liječenje ili nekome kuća da se napravi, znači nikakav terorizam. Poznajem ljude koji su bili u Siriji, ali nikada to nisam odobravao. Ja ne znam ko bi normalan to mogao odobriti. Ne odobravam nikakav teror, ni onaj koji počine muslimani, niti onaj koji počine kršćani. Niti bilo šta gdje nevini ljudi, žene i djeca budu ubijani. To je i vjerom zabranjeno - kaže Krkić.
