Zastupnik Ahmić predlaže da se ovaj dio zakona izmijeni te da glasi da je osnivač dužan osigurati finansiranje prijevoza učenika koji stanuju na udaljenosti većoj od 3 kilometra u jednom pravcu.
„Smatram neophodim da se kriterij koji tretira finansiranje prijevoza učenika od 5 kilometara smanji na 3 kilometra u jednom pravcu iz mnogo razloga. Naime mnogi učenici osnovnih škola na području ZDK, posebno ruralnih mjesta imaju veoma otežanu komunikaciju od škole do kuće a nemaju formalne uvjete da imaju obezbijeđen prijevoz jer im je udaljenost od škole manja od 5 kilometara.
Moramo imati na umu da mnogi lokalni putevi nemaju trotoare za pješake, nemaju rasvjetu, veoma često učenici u ruralnim područjima putuju kroz šumu itd. Sve su ovo razlozi, ali i mnogi drugi koji nisu nabrojani, za razmišljanje o smanjenju kriterija kada je u pitanju finansiranje prijevoza učenika. Podsjećam da se tu radi o učenicima koji imaju 6, 7, 8, 9 i više godina koji moraju pješačiti 6,7,8 i više kilometara svaki dan. Tu su još teške torbe koje također imaju negativan uticaj na zdravlje djece.
U najmanju ruku, ukoliko budžetska sredstva ne dozvoljavaju veća izvajanja u ovom trenutku, može se ići na finansiranje prijevoza učenika barem do 5. razreda osnovne škole.
Kada su u pitanju drugi kantoni i kako su oni riješeni, npr u TK finansira učenike koji su udaljeni najmanje 4 kilometra od škole, dok Sarajevski kanton finansira učenike koji su udaljeni najmanje dva kilometra što je po meni najoptimalnije rješenje.
Potrebno je napomenuti da u ovom zakonu postoji mogućnost da vlada putem komisije donese Odluku da se obezbijedi prijevoz koji su udaljeni od škole i manje od 5 kilometara ukoliko su uvjeti loši. Smatram da je to nedovoljno jer ostavlja mogućnost diskriminacije nekih učenika i roditelja jer mnogo je slučajeva gdje jedni učenici imaju prijevoz a drugi nemaju.
Tražene izmjene i inicijative uveliko bi olakšale roditeljima i učenicima koji pohađaju osnovne škole na području ZDK,“ naglasio je u obrazloženju zastupnik Ahmić
