- ‘Bošnjak, Srbin ili Hrvat’
Sigurnost ne možemo posmatrati kao problem u mom dvorištu i u dvorištu mog komšije. Sigurnost je jedan globalni problem i moramo ga rješavati na sasvim drugačiji način.
Međutim, kod nas u BiH problem je nepovjerenja jednih prema drugima i što se misli ako je to Bošnjak, Srbin, ili Hrvat da će on raditi na štetu drugoga. Mislim da moramo prvo prevazići te naše međusobne odnose.
Dalje, imamo jednu tromu sigurnosnu organizaciju, imamo kombinaciju – ja bih rekao da je to hermafrodit – jednog centralizovanog i decentralizovanog sistema.
Imamo centralizovani sistem Republike Srpske i decentralizovani sistem u Federaciji, i onda imamo državni aparat, koji tu treba da koordinira i radi istrage, a u tom se djelu onda često gleda da li se primjenjuje istraga prema Bošnjaku, Srbinu ili Hrvatu.
Tako da su to problemi koji opterećuju ne samo sigurnosni sistem nego kompletan administrativni sistem u BiH.
- Panciri i pumparice
Naravno, ovo nije prvi slučaj što se dešava u BiH, a primarno u Sarajevu koje je najizraženije kao najveći centar gdje ima najviše vozila.
Problemi entitetskog razdvajanja sada su dosta manji u smislu policijske saradnje, ali nažalost, i dalje postoje.
Vidjeli smo da izvršioci vrlo često pređu iz jednog entiteta u drugi, izvrše krivično djelo, odlaze tamo, i onda imamo problem u koordinaciji u smislu potjere za takvim izvršiocima.
Vidimo da su u zadnje vrijeme sve bezobzirniji, koriste razne oblike nasilja, od upotrebe vatrenog oružja takve vatrene moći koju policija trenutno nema u svom redovnom patroliranju i arsenalu u vozilima što otežava taj rad.
Naravno, nije također dobro razumijevanje onih koji opremaju policiju. Policija zna šta im treba, njihovi menadžeri znaju šta im treba.
Mi već imamo takvo okruženje da slučajevi pokazuju da moramo imati pumparice ili neku drugu vrstu naoružanja.
- Povezan sklop
Također je to sada jedno pitanje koje mora da odobri, naravno, međunarodna zajednica koja ima određene standarde.
Tako da što se tiče refome policije — 1996. mislim da je zadnja bila, od Pruda –, od onih naših poznatih prudskih i kafanskih sporazuma zaobilazimo institucionalni okvir dogovaranja, i idemo na vaninstitucionalni i zato imamo takve situacije.
Sistemi gdje se dogovoraju zakoni, to se dogovara u parlamentima, a ne u nekim restoranima i negdje drugo. Vrlo često se čuje u zadnje vrijeme o greškama tužilaštva, policije, suda i tako.
To je jedan povezan sklop. Nekada je to stvarno greška policije, loše istrage, nekada je tužilaštva, nekada suda, ali kada gledamo broj predmeta koji se rješavaju u policiji, u tužilaštvima vidimo pravo stanje.
Kada pogledate Kantonalno Tužilaštvo u Sarajevu, ti predmeti stoje po podovima, nemaju tužioci gdje da ih stave, nemaju dovoljno asistenata da im pomognu, nemaju istražitelja koji bi radili isključivo sa njima s određenim predmetima.
Ne može biti samo tužilaštvo krivo, tu je kriva i policija, krivo je i tužilaštvo i sud. Naravno, nisu ni oni krivi, krive su vlade koje ne potiču, ne podržavaju povećavanje broja izvršilaca.
- Dječije bolesti
Kriva je zajednica koja nema razumijevanja za ove stvari. Oni će imati razumijevanje za ove stvari sada dok traje ovaj slučaj, a nakon deset 10-15, mjesec dana, ovo će se zaboraviti, doći će novi slučajevi i opet ćemo se vraćati na ove stvari.
To se sve mora sistemski rješavati, naravno, počevši od reforme policije koja se mora nastaviti.
Ne budimo opterećeni nacionalnim, a u pravilu smo opterećeni, ne samo u policiji, nego u svim segmentima smo opterećeni nacionalnim, a onda tek stručnim, koje dođe negdje na trećoj-četvrtoj poziciji.
Kada nestane kriminala u Federaciji ili RS-u, prelaziće kriminalci iz jednog u drugi entitet pa će raditi tamo i sutra je pitanje gdje će ubiti policajca u RS-u. Stoga je ovo prilika sada da se to uradi.
Ja se nadam da će imati sluha, i da u tom dijelu neće biti opterećeni tim nacionalnim i entitetskim. Ako imamo jedan trom sigurnosni sistem, moramo ga promijeniti.
Ako smo imali neke dječije bolesti poslije rata, sad smo ih prevazišli i vidjeli smo da to ne ide.
