Hamdija Pozderac je rođen u poznatoj bošnjačkoj i begovskoj familiji Pozderaca u Cazinu.
U Drugom svjetskom ratu je od prvih dana pristupio Narodnooslobodilačkom pokretu. Po završetku rata odlazi na studije u Beograd, a zatim u Moskvu, poslije kojih se uključuje u politički rad. Obavljao je sve najviše državne i partijske funkcije u Bosni i Hercegovini i bivšoj Jugoslaviji. Bio je nosilac Partizanske spomenice i dobitnik najviših saveznih i republičkih priznanja i odlikovanja onog vremena. Dugo godina je bio redovni profesor Sarajevskog univerziteta. Napisao je više knjiga i objavio znatan broj stručnih i naučnih radova, od kojih su najpoznatiji oni o nacionalnom pitanju, društvenim odnosima i državi, piše RTV USK.
Prema riječima prof. dr. Ive Komšića ne može se govoriti o modernoj povijesti BiH, a da se izbjegne razgovor ili vrednovanje lika i djela Hamdije Pozderca.
Hamdija je pomagao i rodni kraj. Putevi, škole, bolnice, privredni kompleksi... U Cazinskoj krajini jasno se mogla napraviti granica i podijeliti na vrijeme prije i poslije njega. U narodu je najpoznatiji Agrokomerc koji ce postati dio svake priče o njemu. Suprostavljanje nacionalističkoj politici platio je odlaskom sa političke ali i životne scene. Ipak najzaslužniji je za priznavanje Muslimana - Bošnjaka, kao naroda.
Akademik Mujo Demirović cijeni kako je Hamdija Pozderac u ovom vremenu najzaslužniji čovjek, bez dileme, za status BiH i rješavanje nacionalnog pitanja u BiH, koji je bio podloga za raspisivanje referenduma o nezavisnosti BiH.
Sudbina Hamdije Pozderca je usko povezana sa sudbinom Bosne i Hercegovine. Značajna razlika je u tome što velikosrpski napad Hamdija, ipak, nije preživio a što je njegovoj domovini, s druge strane, pošlo za rukom. Suprostavio se nacionalističkim politikama koje su vođenje 70-tih i 80-tih godina. Spriječio je Miloševića i slične da mijenjaju Ustav, u suprotnom, možda BiH danas ne bi ni postojala kao suverena i nezavisna država. Zadnje godine života proveo je kao običan građanin Sarajeva, pod stalnom policijskom prismotrom i bez adekvatne zdravstvene zaštite.
