Ovih dana je u proceduri registracija Udruženja građana "Hanume sa Une" koje okuplja žene mjesnih zajednica Sokolac, Mali Lug, Bakšaiš, Ripač, Ribić ali i drugih dijelova grada Bihaća.
Tako okupljene žene kao buket ranjenih ruža vezuju se da budu jače pred vremenom i životom, njegujući i čuvajući našu tradiciju i običaje, putuju i obilaze Bosnu i Hercegovinu, te su i svojevrsna terapija ženama koje se bore sa teškim bolestima. Inače, već duže vremena one djeluju okupljene oko predsjednice Enise Šahinović, potpredsjednica Zinete Kuduzović i Besime Botonjić, te predsjednice skupštine Nermine Alivuk. Predsjednica mi reče da svaka žena unosi u udruženje grumen dobrote od kojeg grade svoju palaču, ali ne smijemo a ne spomenuti i Almazu Behederović, Halidu Midžić, Zlatu Hrnjica i Zuhru Čehajić, kao osnivače udruženja.
Sjedište “Udruženja Hanume sa Une” nalazi se u Pritoci pored Bihaća.
Said Šteta: “Na molbu predsjednice da kao književnik nešto napišem o ovom udružunju, ja napisah "Besjedu Hanuma sa Une" sa kojom želim da se predstavljaju diljem Bosne i Hercegovine i šire, a pjesma "Hanume sa Une" neka bude njihov zaštitni znak. Još davno pišući i pjevajući o Uni ja sam rekao da žena Krajine je nepravedno zapostavljena i nedovoljno opisana. Imajući priliku da na mojoj promociji knjige u Bužimu upoznam majku Rasimu, majku narodnog heroja Izeta Nanića, koju zovem i svojom majkom, moje tvrdnje o majci, ženi Krajine bile su samo blijedo svjedočenje pred njom. Stoga sam se rado odazvao ovom pozivu, u nadi da ću pomoći da se priča i pjesma o krajiškim heroinama čuje što dalje.”
U nastavku pročitajte pjesmu "Hanume sa Une".
Hanume sa Une
Ni hladna sedra
ne vidje njedra
košulje krvave dok su prale
Gazija svojih
što smrt ih broji
samo su Uni uzdisale
Uzmi nam vid zelena rijeko
kad su daleko
oči što bi još na nas gledati znale
uzdah zaveži
neka bol reži
na usne ženstvenošću procvjetale
Hanume sa Une
carice bez krune
Pna glavi usprav ponos im blista
izgubile su sve osim časti
ne daju krasti
ni trunku jednu s obraza čista
Soba puna plača
polje puknutih misirača
ali motiku ne puste iz ruke
ljubav ih grije
kad sunca nije
k’o svjetionik lađi do luke
Raspuknu sedra
k’o bolna njedra
mrvi se kamen bolom što nose
rijeka pjenuša
šapće k’o duša
hanuma sa Une što bolu prkose
Autor: Said Šteta, knjizevnik i novinar
