Godinama mladi u Krajini pokušavaju skrenuti pažnju vladajućim strukturama na sve učestaliji trend odlaska vršnjaka iz Unsko-sanskkog kantona koji bi, ako se ovaj trend nastavi još koju godinu, mogao ostati bez radne snage i najvrijednijeg potencijala, a to je ljudski resurs.
Nakon 2014. godine i neuspješne revolucije mladih, okupljenih oko neformalne grupe "Bosansko proljeće" mnogi od njih su shvatili da ovdje ni revolucija niti kontrarevolucija ne mogu pomoći i donijeli kolektivnu odluku da trajno napuste zemlju bez želje za povratkom.
Kakve će, i kolike, biti posljedice migracija stanovništva, posebno mladih, iz tog dijela Bosne i Hercegovine tek ćemo vidjeti u narednih nekoliko decenija. Međutim, zasigurno da se bolja i perspektivnija budućnost ne može graditi bez mladih ljudi na kojima, kako kaže poznata narodna izreka "svijet ostaje".
Bijeg kao način borbe
Mnogi su tokom proteklih nekoliko godina upozoravali na egzodus Krajišnika epskih razmjera. Njihovi apeli nisu uspjeli zainteresovati lokalne vlasti da se uhvate u koštac sa ovim problemom.
Sociolog Halid Dedić, predsjednik Građanske inicijative Bihać, navodi nekoliko razloga zbog kojih se građani masovno odlučuju da napuste Krajinu, od kojih je glavni onaj egzistencijalne prirode. Međutim, ni ostali razlozi nisu zanemarivi, posebno oni koji ukazuju na to da složena politička situacija u zemlji, korupcija, nepotizam i kriminal uveliko doprinose takvim odlukama.
"Prošle su 23 godine od završetka rata, a ljudi, posebno mladi, ne vide kako mogu preživljavati, da ne kažem razvijati se, niti se iko smatra odgovornim za to. Kanton danas ima tek polovinu broja zaposlenih iz 1990. godine od čega su najveći broj njih uposlenici ovisni o nekoj vrsti budžetskih sredstava. Uništena privreda je odnijela sa sobom najmanje 30.000 radnih mjesta. Niko očigledno neće odgovarati za to. Nema zapošljavanja vrijednog pažnje. Zato poslodavci mogu plaćati visokoobrazovane stručnjake 400 konvertibilnih maraka (200 eura) mjesečno i odnositi se prema njima kao prema modernom roblju. očigledno naš čovjek nije više voljan to podnositi. Šteta što je odabrao bijeg kao način borbe. Drugi razlog je politička situacija u zemlji od devedesetih godina prošlog vijeka. Naši političari sluđuju ljude. Zemlju su politički vratili na razinu 1910. godine. Napravili su tako nakaradnu državu da se u njoj i ne može ništa promijeniti", konstatuje Dedić.
Gotovo u svakoj ulici u Bihaću ima neka kuća ili stan na prodaju. Ima tu impresivnih građevina, koje su tek izgrađene i završene. Ljudi su uložili ogromna sredstva u to, a zatim su shvatili da nema smisla i sada odlaze prodajući sve što imaju. Sasvim jasno je da se većina Krajišnika ne planira vratiti u rodni kraj i da trajno napuštaju svoju domovinu.
Aladin Kurtić iz Bihaća je u Njemačku otišao nekoliko dana nakon što je diplomirao. Nije to, kaže, bilo nikakvo iznenađenje jer to je najavljivao i prije nego što se upisao na fakultet. Trenutno živi i radi u Minhenu, a za tu lokaciju odlučio se zbog brata koji živi tamo. Kao glavni razlog odlaska mladih iz Krajine, navodi to što se ovdje mora duplo raditi i puno više izgarati da bi se ostvario određeni cilj, a opet nisi siguran da ćeš uspjeti.
"Razlog masovnih odlazaka je i stanje koje se neće promijeniti sve dok ljudi ne shvate da političke stranke nisu nogometni klubovi, pa da uvijek moraju jedan te isti klub podržavati. Političari uvijek dobivaju nove šanse i naravno da tu nema nikakvih promjena. Bilo gdje van Balkana dobit ćete drugu šansu, ali samo jednom. Mladi koji po cijeli dan ispijaju kafe i pričaju kako nema posla su ti koji ne izlaze na izbore jer misle da je to glupost. Ona grupa mladih koji žele nešto promijeniti su, nažalost, u manjini. Ovdje ima dosta posla. Danas možete dati otkaz, a već sutra pronaći novi posao. Vratiti se neću to je sigurno, jer se ovdje ne osjećam kao auslender kako to neki pokušavaju prikazati. Ovdje vas tretiraju isključivo onako kako zaslužite a ne po porijeklu i slično. Nekako sam više bio auslender kada sam živio u svojoj zemlji", ističe Kurtić.
Mladi su izgubili nadu
Decenije iščekivanja, mnoštvo obećanja i složena politička situacija ubila je kod mladi ljudi nadu u bolje sutra. Tina Ćatić smatra da Krajini ne treba puno kako bi se ovakva negativna slika u kratkom roku.
"Mladi su izgubili volju i želju jer nemaju dovoljno motivacije i ljudi kojima je stvarno stalo. Nešto i ako se pokuša uraditi, pesimizam i negativnost drugih to nadjača. Ako se pokrene neka inicijativa ili joj se izgubi svaki trag ili postane politička partija. Ljudi su razočarani u sistem koji je pun korupcije. Kod nas ako nemaš štelu, nemaš ni posao! Ako nisi u nekoj stranci ne možeš napredovati! Upravo su ovo razlozi zašto mladi odlaze. Ljudi u Krajini pričaju mnogo, a rade premalo. Sve dok bude tako, situacija se neće promijeniti izmijeniti. Dok budemo dozvoljavali da nam drugi kroje sudbinu i dok se budemo povlačili i pravili da ne znamo ništa, a znamo sve, situacija će biti ista. Da bi se Krajišnici zadržali potrebno je malo. Mi smo velike patriote i stalo nam je do razvoja, kako naše Krajine, tako i naše države. Iskoristiti talente mladih ljudi, njihovu kreativnost i volju za promjenom i dati im šansu da kreiraju svoj prostor bio bi prvi korak u popravljanju stanja", ističe Ćatić.
Iako još uvijek nije otišla, Šefika Šahinović iz više razloga želi da napusti Krajinu. Među prvima zbog posla i činjenice da ovdje umjesto umijeća i kompetencija vlada korupcija i nepotizam.
"Zamisao da se preselim u inostranstvo se javila tokom srednjoškolskog obrazovanja. Uvidjela sam stanje i uslove u kojima sam se školovala, uslove u kojima bih se liječila i uslove u kojima bih radila. Dakle, nezadovoljstvo onim što sam spoznala dovelo je do toga da budem sigurna u svoj odlazak. BiH se nalazi u velikim ekonomskim problemima. Takvo stanje dovodi do nepovoljnih uvjeta za ostvarenje potpunog potencijala mladih, te podstiče na odlazak. Glavni uzrok problema jeste pravni sistem, koji se u značajnoj mjeri negativno odrazio na ekonomiju, zdravstvo i obrazovanje, te doveo zemlju u opće stanje nereda", smatra Šahinović.
Anida Brkić Kekić ističe da su nemogućnost pronalaska uposlenja u struci i činjenica da politički nije bila podobna utjecali na njenu odluku o napuštanju Krajine. Nakon što je izgubila sedam godina života radeći posao koji nema veze sa njenom strukom, bez mogućnosti dobijanja povišice i napredovanja, odlučila je da ide. Krajina ide unazad, kaže Anida, a mladi žele da idu naprijed. I tu je sva bit odlazaka.
"Nama treba neki strani režim, kojim će vladati obrazovan i pametan, a ne neka stranačka ličnost koja je preko noći dobila vlast u ruke. Krajina će za nekoliko godina postati nalik nekom pustom otoku na kojem će ostati samo penzioneri koji moraju da ostanu i lopovi kojima će uvijek da bude dobro i lijepo ovdje, jer oni ne znaju šta je pošten život", kaže Anida.
Kanton u demografskoj krizi
Informacija da Bihać danas ima 9.546 stanovnika manje nego što je imao 1991. godine u kontekstu migracija ne znači mnogo, jer to nisu potpuni podaci kada su odlasci stanovništva u pitanju. Dedić ističe da je, prema njegovim procjenama Krajinu napustilo više desetina hiljada stanovnika, zbog čega je ovaj dio Bosne i Hercegovine zahvatila neka vrsta demografske krize.
"Procjenjujemo da je iz našeg kantona do sada otišlo najmanje 30.000 ljudi. Kanton je zahvatila bijela kuga! Naša mladost obnavlja demografski zamrle nacije u Europi i van nje, a mi sami zamiremo. Najblaže rečeno, naša perspektiva je obeshrabrujuće neizvjesna. Proces iseljavanja je u punom jeku i njega ne bi zaustavio ni značajniji privredni oporavak Krajine. Naš čovjek je dio europske civilizacije i želi ono što imaju građani ostalih europskih zemalja, hoće autoputeve, hoće životnu, pravnu i svaku drugu sigurnost, hoće zagarantirana ljudska prava i slobode", navodi Dedić.
"Krajiški čovjek želi da ima viziju vlastitog života, a ne da životari od danas do sutra. Naš kanton je najsiromašniji kanton gdje su na vlasti bošnjački mangupi. Od nas su siromašniji samo livanjski i posavski, u kojima vladaju puleni HDZ-a. Oko 2/3 budžeta našeg kantona duguje se građanima po sudskim presudama zbog kršenja njihovih prava i sloboda. Koliko se duguje po osnovu kreditnih zaduživanja, to se ne zna. Vrlo je teško naći realne argumente za neke pozitivne ocjene i prognoze. Ali, kao čovjek i stručnjak znam da ipak stvari ne mogu trajati do vijeka. Pa ni kada su u pitanju najbolji podaci. Neko ili nešto će prekinuti ovo. Nadam se ne za (pre)dugo vremena", dodaje.
Nekada je stanovništvo iz gradova koji graniče sa Krajinom doseljavalo u ovaj dio Bosne i Hercegovine kako bi pronašli bolje uslove života. Danas građani Krajine, posebno mladi ljudi, masovno odlaze odavde u potrazi za boljim životom, ali i iz neke vrste revolta i neslaganja sa vladajućim strukturama koje tokom dvije decenije nisu učinile ništa u pogledu unapređenja Krajine i uslova života u njoj. Posljedice ovog fenomena i trenda njegovog povećanja nanijeće ogromne štete krajiškoj privredi koja, zbog svega navedenog, čini se nema dobru perspektivu.
Piše: Fahrudin Vojić
