Krajišnici se još uvijek voze Titovim putevima, uprkos činjenici da se nalaze pred vratima Europske unije ili onog što se danas smatra naprednim i civilizacijskim vrijednostima. Sve dok se iz Bihaća brže stiže u Zagreb, Ljubljanu i Grac nego u Sarajevo, građani Unsko-sanskog kantona se pitaju koliko su važni glavnom gradu države? Stav Krajišnika prema Sarajevu je više emocionalan i patriotski, iako se na prvi pogled čini isuviše grubim i buntovničkim.
Da li krivice ima u samim Krajišnicima i njihovim političkim predstavnicima na višim nivoima vlasti, ili je krivac dijelom i Sarajevo koje ne osjeća dovoljno, a čini se i ne prepoznaje, da Krajini treba više pomoći jer snaga centra i glavnog grada države ovisi o snazi Krajine!?
Ima li svijetla na kraju tunela
Tokom posjete Unsko-sanskom kantonu u decembru prošle godine, Fadil Novalić, premijer Federacije BiH izjavio je da se tokom sastanka u Vladi Unsko-sanskog kantona razgovaralo, između ostalog, o saobraćajnim komunikacijama unutar Krajine u kojoj je FBiH, prema njegovim riječima, prošle i ove godine prisutna sa 38 miliona konvertibilnih maraka kroz razne projekte koji se realiziraju putem Federalne direkcije cesta.
“U komunikacijskom smislu nama su predstavljene osi komunikacijskog života u ovom kantonu i kako to vidi Unsko-sanski kanton. U tom smislu mi smo rekli da smo već prilično prisutni kroz Ceste Federacije ove dvije godine – 2020 i slijedeće godine, kroz izgradnju obilaznica i drugih raskrsnica sa 38 miliona konvertibilnih maraka i to je najveći procenat u Federaciji BiH, s obzirom na broj stanovnika, prisutnosti jedne federalne firme na Unsko-sanskom kantonu.”, istakao je Novalić.
Međutim, premijer Novalić zaboravlja na činjenice da Krajina nije kvalitetno povezana sa ostatkom Federacije, i da je unutar sebe povezana sa lošim i dotrajalim saobraćajnicama i putnom infrastrukturom koja datira iz vremena Josipa Broza Tita.
Put AVNOJ-a kojeg je Tito 2. decembra 1973. godine pustio u saobraćaj, i danas povezuje Bihać sa Jajcem. Nedavno je Bišćanin Rešad Behić objavio isječak iz novina koji govori o tom događaju i isti popratio slijedećim komentarom na društvenim mrežama.
“Skoro sam se sa prvim mrakom vraćao iz Bos Krupe magistralnom cestom kroz Kanjon (kanjon rijeke Une op. a.). Ispred mene su išla dva šlepera, nisam ih mogao preteći. Onda je nastao zastoj kada su iz pravca Bihaća naišla tri šlepera. Šleperi se nisu mogli mimoići, uspio sam nekako da se probijem kroz njihove redove. Vozači kamiona su ostali na cesti pokušavajući naći načina da se mimoiđu. Dok se po drugim kantonima grade moderne autoceste, Krajina još stoji u cestovnoj izolaciji. Dok se na M5 na Laništu gura treća traka gdje zato gotovo nema potrebe, u koju je iskrhano oko 8 miliona KM, cesta kroz Kanjon stoji kao crna cesta kroz koji se ne mogu mimoći tretna vozila i autobusi. Imali iko u Krajini političke pameti da napravi realan program modernizacije cesta koji će dobiti podršku Sarajeva. Hvala ti dragi druže Tito za Put Avnoja, magistrala na kojoj se vozimo dostojno savremene ceste”, napisao je Behić.
Borba za uvezivanje
Krajišnik sa sarajevskom adresom Adnan Bajrić, godinama se borio da ideju o boljem cestovnom uvezivanju Krajine sa Sarajevom podigne na viši nivo i animira lokalne i federalne političare da se kvalitetnije uhvate u koštac sa ovom tematikom. Bajrić je u februaru 2013. godine bio moderator na tribini “Značaj saobraćajno-transportnog i energetskog povezivanja za regionalni razvoj sa posebnim osvrtom na Unsko-Sanski Kanton” koja je održana u organizaciji Udruženja građana Bosanske krajine, Udruženja inžinjera saobraćaja i komunikacija BiH i Univerziteta u Bihaću na kojem je i održana.
Kao sekretar Udruženja Bajrić podsjeća da je ovo Udruženje krajem decembra prošle godine najavilo izdavanje publikacije pod naslovom “Akcizna politika u BiH” koja ima za cilj da prikaže proces prikupljanja akciza na gorivo i putarine u Unsko-sanskom kantonu.
“Iako u sklopu publikacije analiza nije rađena vezano za konkretne projekte unapređenja saobraćajne infrastrukture na području Unsko-sanskog kantona, naša preporuka jeste povezivanje Unsko-sanskog kantona sa Sarajevom, odnosno realiziranje evropskog longitudinalnog cestovnog pravca: Trst – Rijeka – Senj – Otočac – Bihać – Jajce – Travnik – Sarajevo – Goražde – (Albanija – Skoplje – Istanbul) sa alternativnim priključkom Bihać – Velika Kladuša – Karlovac. Kao i povezivanje Unsko-sanskog kantona na autoput Banja Luka – Prijedor, čime bi se u narednih nekoliko godina ovaj kanton povezao direktnom vezom sa Sarajevom, Beogradom i Zagrebom”, pojašnja Bajrić.
Dodaje da, iako je na području Unsko-sanskog kantona prikupljeno 70,55 miliona KM po osnovu putarina za izgradnju autocesti, do sada nije započeta niti jedna aktivnosti vezano za početak gradnje bilo koje dionice autoceste, čime ovaj kanton spada u red sredina koje nemaju niti jedan kilometar izgrađenig autoputa.
Viši nivo pravednosti
“Izmjenama zakonske regulative, kojom će se jasno precizirati način raspodjele prikupljenih sredstava prema regionalnoj zastupljenosti, može se osigurati viši nivo pravednosti i ravnomjernog regionalnog razvoja svih sredina u Bosni i Hercegovini. Nekoliko je načina za unapređenje saobraćajne infrastrukture na području Unsko-sanskog kantona, što uključuje investicione projekte u oblasti unapređenja magistralnih cesti, autocesti, te investiranje u projekt izgradnje Aerodroma Bihać, koji treba biti strateški projekt Vlade FBiH”, ističe Bajrić.
Poručuje, krajnje vrijeme je da se političari u Krajini okupe i usaglase oko 5 ključnih prioriteta, te iste u vidu liste krajiških prioriteta delegiraju svojim političkim predstavnicima u Sarajevu, bez ozbira na različite političke stranke i platforme.
„Tu prije svega mislim na strateške projekte i pravce: 1) Aerodrom Bihać; 2) Brza cesta ka Sarajevu i Karlovcu kao povezano od Bihaća preko Spahića do Bosanske Krupe i Sanskog Mosta, od Bihaća do Cazina i Velike Kladuše, odnosno od Bihaća do Karlovca; 3) Nacionalni Park Una 4) Poljoprivreda i privreda, 5) Obrada metala i drveta – izvoz“, obrazlaže Bajrić pet ključnih krajiških prioriteta.
Ekonomski analitičar i istraživač Admir Čavalić, kaže da se prilikom raspodjele sredstava po pitanju indirektnih poreza pa sve do javnih investicija i entitetske podrške, ne vodi računa o prihodovnoj strani odnosno učešću pojedinih kantona. Dosadašnje analize, navodi on, pokazuju da u tom slučaju najviše ispaštaju Zeničko-dobojski, Tuzlanski i Unsko-sanski kanton.
“Načelno, ovo se ne bi trebalo događati u FBiH jer je po ustavnoj prirodi apsolutno decentralizirana. Kada je riječ o Unsko-sanskom kantonu, građani ovog kantona godinama uplaćuju sredstva po osnovu akciza na gorivo i putarina, otprilike pola milijarde KM za jednu deceniju. Ova sredstva se troše negdje drugo, tako da ovaj kanton dobiva minimalno sa federalnog nivoa za cestogradnju, a nikako za potrebe izgrade autoputeva i brzih cesta. Inače, ova pitanja tradicionalno “isplivaju u javnost” u vrijeme ekonomskih kriza poput aktuelne Covid-19 recesije. Tada dolazi do budžetskih nestabilnosti, što uvjetuje političko i opšte nezadovoljstvo raspodjelom sredstava u načelno decentraliziranom sistemu FBiH”, pojašnjava Čavalić.
Kada je riječ o dugoročnim ekonomskim posljedicama ovakve prakse, nije dobro, smatra on, da se stvara prevelik jaz između centra i periferije. To smanjuje potencijal ekonomskog rasta jedne zemlje.
Nije sve do Sarajeva ima puno i do Krajine
A šta o svemu misle politički predstavnici Krajine koji sjede u Sarajevu, pitali smo federalnu zastupnicu Azru Hadžić-Bećirspahić iz Bihaća.
“Ne smatram da je Krajina zapostavljena od strane Vlade Federacije BiH jer Vlada Unsko-sanskog kantona nema spreman niti jedan projekat kada su u pitanju saobraćajnice. S toga je nemoguće planirati sredstva u budžetu. Imamo idealan primjer opštine Cazin koja je uvijek spremna sa projektima i koji su također vidljivi i realizirani. Praksa se može promjeniti na način da Vlada Unsko-sanskog kanotna pripremi projekte, idejna rješenja i glavne projekte, a da zastupnici iz Krajine u Parlamentu i Domu naroda FBiH za iste lobiraju. Što se tiče federalnih zastupnika, suvišna je svaka riječ jer svaki zastupnik se istinski zalaže i bori za Krajinu, bez obzira iz koje političke partije dolazi”, smatra Hadžić-Bećirspahić.
Osman Lindov redovni profesor na Fakultetu za saobraćaj i komunikacije Univerziteta u Sarajevu 2013. godine bio je izlagač na pomenutoj tribini o značaju saobraćajno-transportnog i energetskog povezivanja s posebnim osvrtom na Krajinu. Referat kojeg je profesor tada izlagao, pretočen je u printano izdanje od 100 primjeraka. U hipotezi njegovog istraživanja navodi se da u Bosni i Hercegovini ne postoji ravnomjeran regionalni razvoj i uvezivanje, posebno u segmentu razvoja saobraćaja, transporta i energetike, te zbog toga zacrtana dinamika nije ravnomjerno regionalno raspoređena.
Unsko-sanski kanton nije dovoljno tretiran u infrastrukturnom povezivanju sa glavnim gradom BiH i drugim regijama i okruženjem, a posebno u zacrtanoj dinamici odvijanja i ulaganja u infrastrukturne objekte i projekte područja Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine.
Zaobilaženje Krajine
U svim dosadašnjim projektima, pojašnjava prof. dr. Lindov, u svim vidovima prijevoza, transporta i saobraćaja – kao što su ceste, željeznice, cjevovodi, voda i zrak, regija Krajina nije ozbiljno razmatrana i sve bitno u BiH zaobišlo je ovu regiju.
“Čak šta više, veća saradnja i mnogo više se pričalo i djelimično radilo kod uvezivanja Krajine sa Karlovačkom županijom, Hrvatskom i Novim Mestom i Slovenijom, nego što je BiH razgovarala o ozbiljnim saobraćajnim projektima u Krajini i njenom uvezivanju sa ostatkom BiH”, ističe profesor Lindov.
Poput Bajrića i on podsjeća na dokument i tribinu koja je održana 2013. godine u Bihaću, gdje je precizno rečeno šta, u infratrukturnom smislu, Krajini treba da bi se uvazela sa ostatkom BiH.
“Niko me nije shvatio ozbiljno, nažalost ni sami Krajišnici nisu shvatili o čemu pričama iako je taj dokument i danas aktuelan i to je bio moj lični doprinos ‘problemu’ saobraćajno – transportnog uvezivanja Krajine u okvirima BiH i šire. Niti jedan kantonalni premijer ili ministar ili administracija od 2014. do 2020. godine nije pročitala dokument, čak ne znaju ni da postoji. Trebali su ga uzeti kao strateški dokument koji bi im poslužio za sve saobraćajno-transportne projekte i uvezivanje Krajine u BiH i šire”, konstatira prof. Lindov
Dodaje, kako je prioritet broj jedan – autoput ka Europskoj uniji: Trst – Karlovac – Bihać – Ključ – Jajce – Travnik – Sarajevo – Goražde – Srbija – Crna Gora – Makedonija – Bugarska- Turska, te da samo na ovome treba raditi, a sve ostalo ne raditi intezitetom kao ovaj projekat.
Međutim, trenutno se sve suprotno radi tvrdi profesor i dodaje kako se razvijaju neki drugi saobraćajnoj-infrastrukturni projekti čija opravdanost i izvodivost je pod upitnikom.
